„Iva, jeste za kavu?“ pita me urednik. Kao u filmu, on sjedi za stolom ispred velike ostakljene stijene.„Tražim nekog za intimu, odnose, veze, seks. Treba pisat proživljeno i u glavu!“. Pogleda me ravno u oči: “Možete li vi to?” „Ovaj…da. Mogu!“ odgovorim. Fotelja u kojoj sjedim je udobna, njen zagrljaj godi. Baš kao i espresso…
Opširnije
Šušur je gotov, vraća se trening. Jučer vozim prema staroj žici i velim sama sebi: “Ne pitaj jel bu teško” A čemu pitat? Neće mi nitko reć: “Samo za tebe, staza Jutarnje Gelender Lige bu danas lagana.“ Čavrljanje s ekipicom je ugodno i najbliže kavi u dugo vremena. Umjesto pozdrava, Domića pitam: “Reci odmah, bu…
Opširnije
Čim je stigao mejl, Crni pas je počeo uzmicat. U mejlu su mi poručili da sam nekad prije platila maraton zagrebačkim ulicama. Baš lijepo. I šta ću sad s tim? Zar trčat? “Za maraton nisi trenirala, odi na polu maraton…” Razumno veli trener. Cja…nema mi u polu maratonu tog uzbuđenja. Pa ipak, Zagreb je to!…
Opširnije
Kad me nešto muči, ja o tome većinom šutim. A kome se da slušat o tuđim problemima? Prije sam bila redovita na kolegijima iz birtaške primijenjene psihologije, ali ni toga više nema. Mislim, nije da nemam s kim pričat. Problem je u tome što izgubim volju za razgovorom kad se puno dobronamjernih savjeta počne gomilat.…
Opširnije
Stanje praznine i besmisla nakon utrke zove se Black dog. Saznala sam to iz videa koji je snimio jedan novozelandski ultraš. Svojoj obitelji pustila sam video da im objasni zašto sam nadrkano bezvoljna. Nakon gledanja, bili su pozitivni: „Crni pas. Pa ti voliš pse!“ Al imam već dva. „A jel imaš Crnog?“ Imam, od jučer.…
Opširnije
Jutro na dan utrke doručkujem za hotelskim stolom. Okružena sam vremešnim turistima koji se spremaju u obilazak Buzeta, Motovuna, Oprtlja, Grožnjana i Buja. Srknem kavu i pomislim: „I ja ću tako, ali nanoge!“ Do utrke je još 4 sata. Čitam poruke prijatelja koji mi žele sreću. Utrka još nije počela, a ja već pekmez! „Maki,…
Opširnije
Nisam vrsna kuharica, no moja djeca to ne kuže. Svako jelo koje stavim pred njih postaje im omiljeno. “Šta imamo ovaj vikend?” pitaju “Nešto istarsko..” odgovorim. “Možda fuži?” Ne, nisu fuži! Sastojke za ovaj doživljaj pribavljala sam dugo. Ustajala ranom zorom, dok je svježe! Stručak laganog trčanja, pola kile ubrzanja, nekoliko zrelih brda, cijela mjerica…
Opširnije
Volim ovakvu priliku da nešto kažem, napišem ili iznesem neku svoju spoznaju stečenu dugim promišljanjem … Ovaj put bi nešto rekla o Kupincu, životu na selu, osami, izoliranosti i bivanju sa prirodom. Život u gradu nosi svoju autentičnost, ljude u blizini, uvijek netko svrati i spontani susret je tu. Odlazak na selo (40 minuta od…
Opširnije
Povremeno samu sebe odvedem na kavu. Zadnji put sam tako bila nakon što sam cijelu obitelj s mora ispratila u Zg. Mahala sam im, prešla Tišnjanski most i zabila nos u sladoled. Dok sam ga usput zalijevala espressom, odlučila sam: “Sljedeća 3 dana hoću radit sve što rade mladi.” Jučer ponovno jedna samostalna kava. Dok…
Opširnije
“Ima li trčanje erotski naboj…?”pitam frendicu koja piše za ženski časopis. Zbog prekida večer provodi u mom dnevnom boravku.“Ne kužim” namršti se ona. “ Misliš, jesu li frajeri u tajcama seksi?” “Ne, ne mislim to” kažem “Nego, ima li trčanje potencijala da se priča malo nabrije, pa da bude zanimljivije za čitat…?” “Po meni, trčanje…
Opširnije
