Šta je bilo prvo, kokoš ili jaje? U Americi ima preko nekoliko traversi, sve su ultre – brutalno duge i predivnih krajolika. I Sablja nam je spominjao da je traversa ili „traverse“  originalno američka utrka. Ne znam koja od svih tih američkih, doduše. Valjda „Northern Traverse“. To govorim samo usput jer sam zapamtila kao zanimljivo. Povijest ove naše domaće Traverse je na Medvednici. Naša brdska utrka Traversa broji 48 km i ide od Podsuseda do Zeline. Ove godine puni 14 godina.    

Traversa je mnogima u ZTŠ, a vjerujem i šire, bila prva ultra. Al kako sam ja uopće došla do Traverse je preko MK,  jedne druge lude igre koja je meni bila važna. 

A na MK sam upala slučajno. Dobila sam pozivnicu i rekla sam – nema šanse. MK je mrak, blato, zima, trčanje i orjentacija…Fuj. Ništa od toga ne volim, osim trčanja. I tu se pojavljuje jedan od ljudi na Putu, mladi Mihovil, Miho-  mladić kojem je samo nebo granica. I Miho mi veli: „ Ma kaj, pa zakaj ne bi išla…idemo skupa u istraživanje.“ I odmah nakon prvog kola…Baam! Zakačena sam. Počinje ludilo koje traje mjesec i pol dana. Epizoda sa Skypom gdje debatiramo o stazi je dio tog ludila. Zrinka i Miho mi postaju obitelj.

Nakon 2 sezone u ZTŠ i  8 kola MK, ženi narastu krila. Barem su meni narasla. Počela sam razmišljati, pa i javno oglašavati, da idem na Traversu. Hoću li se, mogu li se za to pripremit nekako dobro? 

Tu mi je zabavna priča kad smo Zrinka i ja istraživajući za MK srele Sablju koji nam je objasnio kako se on zapravo nikad niti za jednu utrku nije pripremao. Ali se, recimo, kalio penjući se na Sljeme svaki dan. I tako mjesec ili dva dana. Bilo je sigurno još korisnih savjeta, koje sam iz nekog razloga sve zaboravila.

U ovom trenutku dok pišem, ima još 2 tjedna do utrke. Hajkala sam po Brdu, trčala sam, trenirala u zimskoj bazi, bila na stazi, pričala s ljudima. Ustvari, pričala sam s podosta ljudi. Od treking dinosaura, do mlađe ekipe trkača. I svatko ima svoju priču o Traversi. Ima puno ljudi na putu od Birtije do Traverse, no ako ćemo o pripremama, najviše vjerujem Domagoju. On mi je jedini konkretno pomogao i nije mi pričao sranja. Ok, želiš na Traversu – treniraj. Pripremi tijelo, prilagodi ga tom naporu, nemoj se ozljeđivat. Odmaraj se, ne trebaš trenirat mahnito. Ako ti je trening pretežak, završi u svom ritmu, ali odradi. Meni to ima smisla. Jer koliko god priče drugih ljudi bile zabavne, legendarne i fora, sumnjam da bi mi pomogle da preživim stazu. Mislim, ja ću preživjet sigurno. Al voljela bi da i moje tijelo preživi. Jer moje je tijelo dobro. Podnosi svakakve ludorije koje mu serviram. Bez obzira na godine, trpi sve. To je do genetike, ne do mene. Ja sam samo sretna što sam uspjela prestat trpat razne otrove u njega, a iz zahvalnosti mu ne želim priuštit nepotrebnu bol i ozljede. 

Za sad nam dobro ide. Vidjet ćemo za 14 dana.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s