Moja prijateljica vozi korporacijski auto. Lijep, udoban a može i potegnut. Sretna okolnost je htjela da je neki dan morala na put. I to baš u mom smjeru. Ona zbog posla, ja zbog vodoinstalatera. A nas se dvije znamo cijeli život. Zadnjih godina nađemo vrijeme za jednu, dvije kave. Dovoljno da saznam je li dobila novi, bolje plaćen posao i ima li u međuvremenu novi stan ili ljubavnika.
I tako se vozimo i pričamo o muško ženskim odnosima. Točnije, ona priča, ja uglavnom šutim i potvrđujem da razumijem o čemu govori. Dok slušam priču o nekom tipu koji ju izluđuje jer je kao zbunjen, ne zna šta hoće, odjednom na radiju pjesma.
Na prve taktove menadžerica poglasni na najjače. Raspusti uredno svezan rep, počine zabacivat glavu, mrdat ramenima, lamatat volanom lijevo desno. Gledam je u nevjerici kako se dere iz petnih žila: “I’m a bitch, I’m a lover, I’m a child, I’m a mother, I’m a sinner, I’m a saint…” Urla ko zvijer i pritišće papučicu gasa. “I’m your Hell, I’m your dream, I’m nothing in between…” Stisnem se na suvozačkom mjestu i počinjem osjećati iskonski strah. Isuse mili, koliko ta pjesma traje!? Kad je počela dizat ruke s volana i mahat prema vjetrobranu, puknem:
“Daj molim te stišaj tu izdrkotinu!”
“Kaj? Daj ne seri, super je stvar!”
“Je, krasna…si kad poslušala stihove?”
“Kaj fali stihovima…žena pjeva da je boli kurac, takva je – kakva je, ne mora se nikom opravdavat! ”
“Ma daj, žena je psihotična.”
“Isuse Maki, kaj se tebi dogodilo? Pa frajerima treba dat do znanja da ne mogu raditi šta hoće, oni bi nas vječno gazili…e nećeš majci, ja sam danas kučka…a sutra bumo vidli”
“A je, baš vidim kak si kučka. Nemreš riješit tog frajera, sad bi bila kučka.”
“Pa dobro, nemremo svi bit u idealnim vezama.” Ali idealnih nema, zaustim da ću reć ali ipak odšutim.
“ Gle, ja da sam frajer od ove bi bježala glavom bez obzira.” Dodam pomirljivo.
“ Pa da, i on bježi od nje. A zašto bježi? Jer se boji snažne žene! ” Gledamo kroz prozor.
Uzmem mobitel i otvorim tekst pjesme.
“ Evo, da tebi frajer veli:
Mrzim svijet danas, ti si tako dobra prema meni, znam, ali ne mogu se promijentit, pokušao sam ti reći ali ti me gledaš kao da sam možda ispod ove kože anđeo, nevin i drag, jučer sam plakao, mora da ti je laknulo kad si vidjela moju nježniju stranu, kužim zakaj si zbunjena i ne zavidim ti, ja sam ti sve skupa u jednom paketu, ja sam kurvin sin, ljubavnik, dijete, otac, grešnik, svetac, i da znaš nije me sram. Ja sam tvoj pakao, ja sam tvoj san…” Menađerica šuti.
“Mislila bi da je normalan?”
“Ne bi. Okej!” Pogleda me i kroz nadureni polu osmijeh zareži : “Uništila si mi stvar. Kučko.”
volimbrdo.blog 