“Čekam Prasicu već pola sata! Komarci me jebeno grizu.” Dok se Jura, kao sav pošten svijet, ubija na poslu ja dokoličarim u šetnji s psima. “Sara?” pita on.“ Da, opet nekaj lovi…rastrgat ću je kad se vrati.”

Nisam se rodila s talentom za životinje. Moji su roditelji imali pse, mačke i druge ljubimce. U odraslom životu, ja nisam htjela nit jednog. Dinu, mog prvog psa, uvalila su mi djeca. I to tako da su me digla na prastaru foru: “Gle mama, napušten psić, a tako je sladak…hitno treba obitelj!” “A ko će se brinut o njemu?” Glupo pitanje. “Ti znaš da djeci ne treba ispunjavat sve želje?” komentirala je šogorica Kornelija. Znam, ali htjela sam da me djeca pamte po dobrom.

A kuja Sara je svoj  put do naše obitelji probila čak iz Slavonije. Nakon lošeg početka, dolaskom u Zagreb pala joj je sjekira u med. Al Prasica je svojeglava džukela.

“Ja ne volim sve pse po redu. Mislim, ok mi je da je svakom vlasniku njegov pas najbolji, ali ja hoću da moji psi, prije svega, budu pristojni. Da budu više ko ljudi, manje ko psi. Da ne laju bez veze, da ne gnjave cijeli svijet svojim psećim poslovima, da me slušaju kad im nešto kažem…” Jura se nasmije: “ Blago tebi, ti poznaješ takve ljude!”

Čovjek se na sve navikne. Tako sam i ja zavoljela svoja dva pseta. To je onaj sindrom gdje zatočenik zavoli otmičare. Zahvalna sam im, recimo, što me svakodnevno i po svim vremenskim uvjetima izvode u šetnju. Plus, upoznali su me s Jurom. On šapće svom psu Zenu i moj je jedini dog frend. Samnom je podijelio svoje spoznaje u vezi pasa i olakšao mi tranziciju u pristojnog vlasnika. I ne prigovara što o džukelama pričam bez cenzure.  

“Se vratila?” pita Jura nakon nekog vremena. “Naravno da je. Sad bi ju najrađe ubila, opet se uvaljala u neki smrad. I ko zna šta je sve požderala putem. Fuj, odurna je.” U glavi imam sliku pseće povraćotine i proljeva koje ću sigurno morat čistit nakon njenog izleta. Već sad mi se diže želudac od smrada.

“A čuj, uvijek ju možeš nalemat. Mislim, znaš da nema nikakve koristi od toga, al bar ćeš se ti osjećat bolje!”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s