U mene smo minimalno nas tri, g. Mozak, Tijelo i Karmen. Dok nas okolina doživljava kao skupinu koja čini jedno, ja muku mučim s njih dvoje: g. Mozgom i Tijelom. Oboje su tvrdoglavi i uopće nisu timski igrači. Moja prija Tea će reć da tu ima još i čitava garderoba karaktera koji se mijenjaju na dnevnoj, a nekad i na satnoj bazi. I da je to vjerojatno posljedica mog horoskopskog znaka.
Problema s ovo dvoje je bilo i prije, ali jučer su mi priredili spačku kakva se ne prašta! Inače, zadnje vrijeme nas troje trčimo malo više, g. Mozak uglavnom navija. Tijelo pruža otpor, no ipak je redovito na treninzima. Ali prije tih treninga, neizbježno slijedi dijalog:
Oko 4 popodne:
Tijelo: „Nećemo valjda i danas ić trčat?“
g. Mozak: „Evo baš čitam plan, piše 12 milja lagano.“
Tijelo: „Ko još trenira u miljama? Koliko je to 12 milja?“
g. Mozak: „ Nafrka si! To ti je skoro polumaraton…Malo manje od 20 km.“
Tijelo: „Reci joj da ja ne idem!“
g. Mozak: „Pa reci joj samo.“
Tijelo: „ E znaš da ne pričam s njom! Daj joj signal da me nešto boli!“
g. Mozak: „Karmen, slušaj: tebe boli zglob.“
Tijelo: „Toooo! Kauč! Gledanje Olimpijade!…..Al čekaj, di ona sad ide?“
Karmen odlazi u kupaonicu.
g. Mozak: „Ide po kremu protiv boli i balance board.“
Tijelo: „Neeeeeeee! Neću kremu protiv boli!“
g. Mozak: „Stavlja ti Magnezij gel… čini se da idete.“
Tijelo: „Beskorisni gade! Uvik idemo na to glupo trčanje! Ti ništa ne radiš, samo plutaš u tom likvorumu u nekom endless summer modu!“
g. Mozak: „Ej…lakše malo stari! Zar ne znaš da ona ima i faks i posao! A razmišlja me još poslat i na francuski! Trčanje je ništa za ovo šta meni radi!“
Tijelo: „ Ne znaš ti šta je tortura…“
g. Mozak: „Evo baš vrti oće li obuć Hoke ili Brooksice!“
Tijelo: „Ajme, satrat će me! Samo danas mi pomozi! Daj da je nešto zaboli u trbušnoj šupljini…Ja ne idem!“
g. Mozak: „Definitivno ideš! Odabrala je Borooksice i uzela slušalice!“
Nešto kasnije, na Savskom nasipu:
Tijelo: „Daj bar neke žalopojke neka pusti da smanji pejs! Zašto idemo ovako brzoooo?!?“
g. Mozak: „Misli da ćeš začepit gubicu kad se zagrijete.“
Tijelo: „Nikad ja neću začepit gubicu dok me ovako maltretira!“
g. Mozak: „Palo mi je nešto napamet!“
Tijelo: „Daj, učini nešto… samo da skrati trening!“
g. Mozak: „Evo posla san joj poruku: Karmen, tebi se jako kaki.“
Tijelo: „Idiote! Znaš da ona to ne ferma dva posto!“
g. Mozak: „Ne, ne, ovo je instant! Pinku će bolit, ali mora odustat!“
Karmen (u mislima): „Isuse! Odakle sad ovo! Di na nasipu ima WC!?! Fuck! Trčim doma!“
Tijelo: „ To! Idemooo domaaa!“
Karmen (ulazeći u stan): „Ej Nikola! Sranje je! Doslovnoooo…!“
2 minute kasnije
Karmen: „Nikad mi se ovo nije dogodilo! Morat ću detektirat di su otvoreni wc-i po nasipu i Jarunu i počet trčat s maramicama! Ha-Ha.“
Nikola: „Eto ti, počinješ imat probleme pravih trkača. To ti se tijelo buni na puno kilometara.“
Karmen: „ Ma šta se ima bunit. Idem završit trening.“
Tijelo: „Šta to ona priča?!?!?!“
Nikola: „Aj, aj. Idem ja jedan kratki đir na Sljeme.“
Karmen: „Aj…ja se vraćam na nasip!“
Tijelo: „Koji kurac ?! Pa jel ona normalna??“
g. Mozak: „ Nije. Frende, čini se da ideš završit trening.“
Tijelo: „Neeeeeee.“
g. Mozak: „Ajde izdrži, sutra ti je dan odmora. A za vikend ću ja smislit neku spačku.“
Karmen Kostanić Jurić
volimbrdo.blog 