Mama mi je postala totalna sport frikuša! Mislim da je uvijek priželjkivala kćer koja će od malih nogu ići na neki sport. Žao mi je, ali ta kćer nisam ja. Nakon prvog pokušaja trčanja s 10 godina u Maksimiru, i ona i ja smo shvatile da nisam sportski tip.

Zato mi je tata totalno drugačiji. On brije na muziku, instrumente, razne vrste vizualnog i glazbenog izražavanja i takve stvari. Više je umjetnička duša i dati me njemu u ruke da razvijam hobije bila je odlična ideja. Ja ipak više naginjem na tu stranu.

S tatom brijem po izložbama, koncertima, razmjenjujem glazbene preporuke, sviram i družim se. I dok nam frikuša priča o svom trčanju, o ljudima s kojima brije po brdima i slično, mi tražimo način da temu razgovora okrenemo na nešto nama zanimljivije. Volimo mamu i sretni smo što je našla hobi koji joj se sviđa, ali to nama nisu teme o kojima bi nadugačko razgovarali.

Realno, mama i ja smo dva totalno drukčija svijeta, a opet dobro funkcioniramo. Dobra je kad se glupira i kad nije stroga. Još se ne zna za koji će tim igrati moji mlađi brat i sestra, ali iskreno se nadam da će frikuša imati barem jedno dijete koje će dijeliti njenu čudnu ljubav prema trčanju i brdu.

Bela Gavranović

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s