Povremeno samu sebe odvedem na kavu. Zadnji put sam tako bila nakon što sam cijelu obitelj s mora ispratila u Zg. Mahala sam im, prešla Tišnjanski most i zabila nos u sladoled. Dok sam ga usput zalijevala espressom, odlučila sam:
“Sljedeća 3 dana hoću radit sve što rade mladi.”
Jučer ponovno jedna samostalna kava. Dok sjedim u bircu zajedno s drugim roditeljima koji čekaju prvašiće, spontano odlučim:
“Sljedećih 30 godina neću bit stara.”
A šta mi znači “bit stara”?
Stara sam kad: počnem djecu daviti pričama o sretnijoj prošlosti, kad ne budem više osjećala strast za avanturom, kad počnem raditi stvari “jer se tako mora”, kad više o ljudima ne budem mislila dobro. Stara sam i kad više ne budem osjećala elektricitet i kad ga drugi ne budu osjećali pri susretu samnom, stara sam i kad stanem samoj sebi na put donoseći “ispravne” odluke…
A ja sam za svoju budućnost donjela iznimno dobru odluku! Ipak, brijem da će mi za njenu provedbu trebat čelična volja i nekoliko litara jako, jako finog espressa.
volimbrdo.blog 