„Sutra radim ajvar!“ kažem Ivi. „Genijalno, dolazim u pomoć“, spremno odgovara.
Za doručkom kaže Marin: „Možemo molim te ne raditi ajvar? Bit će kaos u kući cijeli dan“. Već vidim pere ga OKP gadno, od jutra. Odupirem se i odlazim na plac, standardni šoping završavam na štandu s paprikom i patlidžanom. Trpam, i čudim se kako Marin ne zove? Pogledom na mobitel vidim 6 propuštenih poziva, Nera pita „mama, gdje ste?“. Totalno sam u ajvar ludnici zaboravila na nju. Sandra javlja da ima mašinu za mljevenje, a Marin bijesni što se ne javljam na mobitel. Ali stvarno nije zvonio! Ipak me vozi doma, iskrcavamo, donosim mašinu od Sandre, kuham ručak, napokon ispraćam Neru u školu i brzo javljam Ivi „Krećem s ajvarom!“ „Stižem.“ odgovara ona.
Pravo opuštanje: sjeckanje, pečenje, guljenje, mljevenje i sve teme smo obradile. Pa tko ti još dođe doma na trač partiju gulit pečene paprike i mljeti patlidžane? Razglabamo o tome hoće li Iva prihvatit priliku za pisanje? I zašto nas muževi slabo podržavaju, a tako smo dobre! Tko je gdje trčao i kako je bilo? Kako su prošle avanture na Velebitu i drugdje?
Mene muči šta idem brat gljive za izložbu u četvrtak, a gljiva nema! To me skoro više sekira od otkaza koji pokušavam dat već mjesec dana…Pa onda planovi koji će nam bit sljedeći izazov nakon 100 milja Istre…? Detaljno smo mi izmiješale taj ajvar, a svega je 10 teglica ispalo.
Iza mene je jedan savršeni dan. Baš po mom, beračica – skupljačica, guštu.
Eh, to je moja Ivek, uvuče ti se pod kožu, u kosti i u ajvar. Moja Maračićka za srednju dob 😊
Petra Ban
volimbrdo.blog 