Masline

Ovaj vikend idemo u masline. Termin za “turnanje” odavno rezerviran al koje zlo i naopako, isti vikend i visokogorska vodi na Kamenjak. Dobro, ipak je to samo 1 dan, a masline (a i gljive mozda?!) ću 5 dana brat. Taman se pomirim s tim a Domać salje kamp Dinara ovaj vikend! Neee! Želim na Dinaru! Jedina nada je da se ne prijavi dosta ljudi. U međuvremenu stiže mail od Entria, “u prilogu su vaše ulaznice za Prosecco days u hotelu Dubrovnik”. Ajme pa i to je ovaj vikend, a tako dugo nisam vidla svoje BESTovke a kamoli uz času vrhunskog prosecca u Dubrovniku. Kako?! Što? Sve zelim! Zove George: “Petra, can you please work another 2 weeks?”. “But George, I planned olive harvesting!”

Odbacujem sve. Ipak sam ja beracica. Odlazim u servis po auto, na kavu s Laurom, pa na tehnički. Pečem: kolač od kestena (bili su tako lijepi dok sam trčala u subotu pa sam ubrala par kg), paprike koje su ostale od ajvara i Parmigianu, završavam 7 projektnih planova za CJEU (ok ovo je zbilja zadnje sto radim!), dogovaram s Niksom kako će cijela njegova firma na team buliding u naš maslinik i na koju stazu da ih odvede hodat, uz šizu uvjeravam Marina da on mora sredit Nerinu gitaru i Mateine balerinke. Pa nemrem ja sve! Zadnjim snagama pakiram, radim sendviče i padam u krevet. U 7 krećemo, opet dere bura, al uspješno prolazimo Maslenicu…

Sjedam u Tučepe na terasu i pijem kavu, bura pjeni more i diže moje raspoloženje.

Sve je vrijedilo. Sve. Samo da sam tu. Otkidam pune šake velikih, zelenih maslina s pogledom na more i burom u kosi..

Eh, nisam stigla u gljve, ali – sutra je novi dan!!

Petra Ban