Meni je savršeno svejedno gledaju li ljudi porniće! Baš kao što se ostatku populacije živo fućka gledam li ih ja. Svi ponekad nešto upisuju u tražilicu, bar ja tako mislim… Ha gle, nije porno industrija pregolema zato što nema zainteresiranih!
Al drugo je kad na stubištu susretneš tri djevojčice, lijepe poput anđela, kako okupljene oko mobitela netremice zure u ekran. Valjda gledaju crtić ili neki muzički video…?
“Vraga! Gledale su pornjavu i to onu najgoru!! Fuj, odvratno!” Mama jedne djevojčice slučajno je pregledala Povijest. Ludom srećom, moj anđeo nije nazočio tim HC projekcijama!
Da skratim, djeca danas gledaju porniće sa 6,7,8. Možda ne gledaju sad i na svom mobitelu, al uskoro će na nekom gledat! Gledat će kako netko nekom puši, kako netko nekom stavlja razne dijelove tijela u razne otvore. Bit će tu i zašiljenih predmeta koji nestaju u tijelima, i to pred očima zapanjenih promatrača. A ti promatrači bit će naša jučer rođena dječica.
Nakon pornografskog kina na stubištu, pojačala sam zaštite. A trebalo bi uložit malo vremena i popričat s tom siročadi. Budimo fer, nisu oni krivi što su im roditelji, baš kao i oni, stradali u pošasti virtualnih svjetova. I ko će sad klincima ispravljat krive drine? Ko će im vratit ukradenu nevinost?
Bojim se, nitko.
S druge strane, ima ljudi koji tvrde da je takav strah neopravdan. Daj Bože da su u pravu!
volimbrdo.blog 