Grebbening je utrka u Dalmaciji. To jest, predzadnja utrka Dalmatinske trail lige. A tu sam Ligu uočila jer se jedna od utrka održava na Čvrsnici (BiH) gdje sam nedavno bila, a još jedna druga u Tisnom. Al sad nisu bitni Liga, Čvrsnica, nit Tisno.

Grebbening je utrka na Mosoru. Zbog toga što se utrka odvija po njegovom grebenu, događaj se zove Grebbening. Trail trkači se ovdje utrkuju, a obični ljudi lome noge! Al nisu bitne slomljene noge, pogotovo običnih ljudi.

„Mislin da ti je Opara najbolji sugovornik za priču o Mosoru, lik je hodajuća enciklopedija traila i protivnik ulipšavanja okrutnosti Dalmacije“ kaže mi Andrija.

„Znam, al njega ne poznam. Ti mi ispričaj o Grebbeningu!“

A ni sama ne znam šta hoću da mi ispriča? Znam da utrka nazvana Sivonja starta od Klisa, da ima 8 kontrolnih točaka, da na utrci ima oskudno vode i volontera. Nakon 37km po kamenjaru, utrka završava u selu Gata. Teren je težak, vidjela sam iz aviona! Zar se može tu utrkivat?

„Ne znan, ja san proša stazu dva puta. Jednom se nisan štedia, ubia san se, a drugi put san se štedia. Na kraju san se izbia oba puta, jedina je razlika bila u vrimenima i grčevima kad san lega na kraju utrke.”

Da. Nakon 6:51 Andrija je lega, pa se diga i otiša po medalju!

„Ide mi kamen! A tu ti se hrani Dalmatinski ego, kojem je krš u genima, u nogama, glavi… Mislin da za Dalmatince koji na ovom terenu dosta treniraju staza nije toliko zahtjevna, a čak i drugi trkači pokazuju da ni za njih nije teška (Matej, Jurić, Kruljac)“ nastavlja on.

Ali ja se sjećam da je Matej rekao da je bilo brutalno! A gledali smo i snimku Jurića na kojoj vidno iscrpljen traži vode… ili mi se učinilo?

„Mislin da se utrka pumpa zadnje dvi, tri godine, al bez obzira na to, ona je na „to do“ listi  za svakog iole zagriženog trkača, posebno na jugu. Škraping, ultra na Velebitu i Grebbening…to su te kultne utrke!“ zaključi Andrija.

A cijela ova priča danas je zbog toga što sutra na tom Grebbeningu oprost od grijeha traže Purgeri: Miho i Dražen. Teren je brutalan, prognoza loša. K tome, nema soparnika i pive u cilju. I kaj sad?

“Ništ. Kak bu bu” rekla su obojica.

Onda ništ, kaj da vam ja velim nego: “Sretno vam bilo…Sivonje!”

Fotke: FB Grebbenig Eva Tušar, Andrija Savić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s