Dugo sam vjerovala da me trčanje rješava misli. Ujutro se probudim i glavu još snenu odnesem na Brdo. Tamo s prvim jačim naporom počnem ispuštat misli, otprilike kao sipa crnilo. Misli se zatim rasplinu izvan mene i ja se vraćam slobodna.
Jučer, nakon višednevnog kućnog bivanja, opet na Brdu. Prolazim stazu za utrku koja me jednako privlači i odbija. I dok tako idem, čini mi se da sam opet slobodna! No moje misli se ne miču od mene. Stoje i gledaju me kako se koprcam u blatu!
Kao da svijet izvan njega ne postoji.
volimbrdo.blog 