Dugo sam vjerovala da me trčanje rješava misli. Ujutro se probudim i glavu još snenu odnesem na Brdo. Tamo s prvim jačim naporom počnem ispuštat misli, otprilike kao sipa crnilo. Misli se zatim rasplinu izvan mene i ja se vraćam slobodna.

Jučer, nakon višednevnog kućnog bivanja, opet na Brdu. Prolazim stazu za utrku koja me jednako privlači i odbija. I dok tako idem, čini mi se da sam opet slobodna! No moje misli se ne miču od mene. Stoje i gledaju me kako se koprcam u blatu!

Kao da svijet izvan njega ne postoji.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s