Ponekad šaljem poruke bez uvoda. Poruke ogoljene od svega, osim od misli koja me s osobom povezuje! Takve poruke drugoj strani stižu onog trena kad se povezujuća misao pojavi; možda minutu ili dvije nakon. Takva se poruka ničim ne naslanja na prethodni tijek razgovora!

A mene baš raduje kad druga strana umije nastaviti dijalog započet u mojoj glavi! Premda ta moja radost, u ukupnosti virtualnog svijeta, nema baš nikakvo značenje!

————————————————————————————————————————–

„A smijala sam se Herr Flicku…“

„Sad i ti tako hodaš?“

„Da.“

„Proći će.“

„ Aaa utjehe…!“

“Tako su i meni rekli”

————————————————————————————————————————–

I eto. To su vam moje male oaze bliskosti u svekolikoj virtualnoj otuđenosti!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s