“To se tebe ne tiče“ govorim sebi. „Više ne.“ Ti si svoje smrti s virusom odradila davno, prije svih ovih podjela.
A ovih dana ljudi govore čudne stvari. Kao, na primjer, da su neki ljudi sami krivi što umiru ili što su već umrli. Jer to znači da nisu brinuli o sebi.
S druge strane, istina je! Tvoj otac i nije baš brinuo o sebi. Nije osobito pazio na prehranu, nije se bavio sportom, loše je spavao i pio je lijekove. Kažu da depresiju obilježavaju takva stanja. Nagovorila si ga da ode u bolnicu, a putem je obolio. I u par tjedana, više ga nije bilo.
Njegov brat i žena mu, ista priča. Dobro, oni su oboje bili stari i bolesni. A realno, to je bio njihov problem! I oni su se kretali van dozvoljenog stambenog kruga. A šta su uopće išli doktoru, kad od doktora nema pomoći! A valjda je nju bolio kuk, pa nije više mogla durat. Za 2 tjedna oboje umrli, prikopčani na stroj.
Nije to sve.
Njihov sin, tvoj bratić. Mlad, zdrav, snažan, uspješan. Al jebiga, imao je tumor na mozgu. Baš kao što bi danas netko mlad, zdrav, snažan i uspješan mogao imati. Uglavnom, tvoj bratić nije mogao doktoru. Zbog virusa i zbog bolesti, on nije mogao nikud. U svoja 4 zida umirao je sam, sa ženom koja mu je bila bolničarka.
Ovo su morbidarije za čut i za što prije zaboravit.
Al ti ne možeš zaboravit. A zašto ne možeš? Zato jer vidiš da se to događa i dalje, a ljudi okreću glavu. Njih se to ne tiče, oni imaju svoje razloge!
A šta misliš bi li ljudi rado promijenili tijek morbidnosti, kad bi vjerovali da mogu? Kad bi odjebali politike, teorije zavjere i vlastita ograničenja? Ili, ako im nije do drugih, misliš li da bi povjerovali da ti nemaš monopol nad ovakvim morbidarijama. Da su one lako dostupne, te da bi i oni sami lako mogli doživjet nekakvu sličnu morbidnost?
O čemu razmišljaju ljudi?
Maki, ja znam da bi ti objašnjavala, uvjeravala, dizala glas, psovala, kumila, molila, cvilila, preklinjala…sve bi ti to radila samo da se tebe tiče.
Al ne tiče te se i zato – šuti!
Ovi šta danas umiru, samo par metara od tvog balkona, nisu ti nikakav rod!
volimbrdo.blog 