Tetovaže su traumatiziranje kože, ulijevanje tinte gdje joj nije mjesto, loš trend, pomodarstvo, traženje pažnje, izražavanje dublje simbolike, promišljena emocija na koži, drevni ukras nesavršenim tijelima, totem, znak, zaštita, motivacija, podsjetnik…?
Ljubav / Ovisnost.
Ili davanje vanjskog oblika intimnim mislima. Onom što nam vrijedi, što želimo zapamtiti, čega se želimo sjećati. Istina koje su postale naše? Stvari koje nam daju snagu, koje nas guraju naprijed i štite.
Od nas samih.
A potraga za savršenom tetovažom kod mene traje godinama. Najviše zbog površnosti mog karaktera, stalnog i nezaustavljivog oduševljenja stvarima, ljudima, mjestima, tetovažama…
Mnoge nisu izdržale test vremena, nisu se materijalizirale. Zgodne mandale, stilizirana imena djece, velika ptica na nozi, tribal simboli, tradicionalne hercegovačke sicane, tetovaže jelena, sunca, drveća, planina…hmm, je li bilo još šta?
A ovih dana, utučena i u nemogućnosti slobodnog kretanja, nastavila sam potragu. I našla sam ju, našla sam savršenu tetovažu! Dogodio se taj klik, srce je brže zakucalo. A tek objašnjenje:
“This tattoo shows a full circle of life; both life and death. It symbolizes the renewal of life.”
Hvala. To sam i mislila – potraga završena!
Sad samo da moja nepopravljiva površnost izdrži test vremena…