Faking Monako

Počela sam gledat TV! Jer, kao, želim vidjeti kako žive druge kulture i narodi. A kneževina Monako, na primjer, može me naučiti o kulturi bogatstva i narodima koji se takvim smatraju.

I tako gledam ja jahte, gledam super luksuzne hotele, nabrijane automobile, vidim Grace, vidim Alberta i pripadajuće mu elite dubokog džepa. Meni nezamislivo dosadan, od života radikalno udaljen svijet. No, žena neprirodno punih usana ne slaže se samnom: „Monako je san, ja živim u snu!“

„Nije točno“ kažem i ugasim televizor.

Živjeti u snu znači živjeti u prostorima ljepote i sklada. U prostorima u kojima možeš doživjeti svijet bistrine i smisla. Jedinstven svijet koji prkosi standardima običnih ljudi.

Svijet u kojem nema neprirodne voluminoznosti ženskih usana i grudi, gdje nema bolesne uglađenosti muškaraca. Gdje materijalno bogatstvo vrijedi malo, gotovo ništa.

Živjeti u snu znači živjeti podno Medvednice. Ili Velebita, Mosora, Dinare, Biokova, Učke, Čičarije… Negdje u gori, uz more, uz rijeku ili šumu, barem.

Tamo gdje duh može rasti, a tijelo disati.

Znači, nikako ne u faking Monaku!