I samo tako, prodala sam auto! I jednom u životu imala dovoljno love da samouvjereno ušetam u Guccijev dućan i kupim haljinu za otić na kavu u Monaco.
No ja sam, naravno, ušetala u dućan s planinarskom opremom. Po prvi put osjećala sam da mi sve u tom dućanu pripada! Drsko sam prekinula prodavača u pregledavanju internetskih sadržaja i bez uvoda zatražila ruksak za hajk.
„Ima ovaj Deuterov, na akciji…” Djelatnik dućana bradom pokaže na ruksak iza mojih leđa.
„ Da. Ali, ne bi smio bit tako ružan…“ Prodavač se štrecne.
„Ha, gospođo, ne znam ja kakav vama mora bit…“ uz smiješak će on.
„Ruksak, ali najljepši. Moram se u njega zaljubit na prvu, mora pristajat mojem tijelu, mora bit prilagodljiv, imat širine i dubine, mora bit izdržljiv…“ Prodavačev osmijeh lagano zamre. Nije valjda da ću zbog ove babe morat ić po ljestve?
„Al najvažnije da me lipo zagrli!“ doviknem za njim. Tako su mi rekli!
Čovjek zakoluta očima, popne se negdje gore i u ruke mi spusti čudo zvano Osprey Aura AG 50, Blue Challenger. Nakon zagrljaja s Blue Challengerom, sjajnih očiju rekoh:” Uzimam!” Na ovu moju sudbinsku odluku, prodavač ostane potpuno ravnodušan.
U nastavku me obuzela mahnitost kupovanja idiotski skupih stvari. Ma šta me briga, jednom u životu spizdit ću svu lovu u jednom dućanu…! “Si kupila ruksak?” Na poruku odgovorim razdragano, opijena željom za nastavkom kupovine. Nabrajam divote, šaljem linkove. Al Miho to nit ne pogleda!
“Maki, uzmi to kaj si kupila i izađi iz dućana. Odjebi taj materijalizam!”
I samo tako, u par trezvenih riječi, spasi me od bankrota! Ali prije tog spasenja, u košaru sam stigla ubacit majicu s kapuljačom, predivne zelene boje!
A morala sam uzet nešto, da imam uspomenu na dan kad sam prestala bit obična praznoglava materijalistica!
volimbrdo.blog 