Oni koji znaju da na Medvednici postoji “plato malog zeke”, razumjet će bolje ovaj tekst. Jer, sigurna sam da su i njima mnogobrojni zekini ignoranti rekli da pretjeruju. Baš kao što su rekli i meni:
“Maki, pretjeruješ!”
To mi zvuči kao kad se stvarima pretrpan stolac izvrne i udari o pod. Stvari zbog kojih se stolac izvrne, nabacane su na gomilu: učestalo odsustvo od kuće, vječno blatna i mokra odjeća, Dadekove karte koje ne stižem pregledat, bezvolja za običnim životnim aktivnostima, učestala euforija i umor.
“Pretjeruješ s Brdom!”
U pravilu, ne reagiram. Uzmem srušeni stolac, ponovno na njega posložim stvari i odem na Brdo. Zajedno s drugim pristašama malog zeke, grabim po suncu, kiši, blatu, zimi, danu i noći.
Tepćina špica, Mačkov kamen, Plava peć, Žensko sedlo, Pečovje, Pšeničak, Brebak, Lukovica, Baćunski breg, Bažulovka, Snopljak, Jelačić plac, Lipje, Javornica, Bistransko sedlo, Okruglica, Velika peć, Mićino vrelo, Nogošni breg, Gradečak, Jambrišakovo vrelo, Mrzlak, Risanica, Rog, Stražnjec, Oštrec, Šumarev grob, Zagoreti breg, Stara svinja, Stara pila, Tusti vrh, Tusti breg, Mlečnica, Ročićeva sjenokoša, Cer…Put u nebo!
Nakon dva mjeseca, napokon povratak! Konzervativan uspon Leustekom, povratak JGL-om i radost! Uviđam da je koljeno okej i da su drugi ljudi u pravu. Ja volim pretjerivat s najdražim Brdom i nedostajala su mi šumska mjesta zabavnih imena, traženje čeka, grebena, vrhića i putića…
I sad napokon mogu otvoreno priznat da fakat volim Medvednicu.
Baš jako. Baš ono, ful i totalno!
volimbrdo.blog 