„Sve je na stazi, papir je suvišan!“ Bio je to Sabljin komentar na moju ideju da pišem o sljemenskoj utrci 1M. Iz tog mi je komentara bilo jasno da on ne zna za moju naviku pisanja o utrkama na kojima nisam bila.
A utrka 1M, koja ide istoimenom stazom koja se još zove i Transverzala Medvednice, broji dugačka 53 kilometra i 2800 visinske. To je zahtjevan zalogaj i nije za trkače i trkačice slabog apetita!
Šta bi se reklo – nije za kilave!
I zato je Sablja donekle u pravu – ja nemam šta pisat o 1M! Al zato utrku mogu opisat neki drugi trkači, na primjer može Stanislav. On je jedan od par izdržljivih veterana s prvog 1M i nema sumnje da zna sve o utrci. I kao bonus, Stan je bio voljan prenijet mi svoje dojmove kratko i bez kompliciranja!

A dok ne steknem iskustvo 1M, ja se okrećem usmenoj predaji! Kako bi u toj predaji bila što bolja, neki dan sam svoju djecu namamila u kabinu sljemenske žičare. Na visini od parsto metara iznad tla, njihovu je pažnju lako usmjerit na sljemenske staze:
„ Gledajte, super je iz zraka…šteta što se ne vidi slavna 1M!“
„ Aha, fora. A kaj je taj 1M?“ pita tinejđerica pogleda skrivenog iza tamnih naočala.
„Utrka od zapadnog dijela Medvednice prema istoku, kreće u Podsusedu i ide do Vugrovca. Po domovima, kužiš? Ima 14 mjesta koje povezuje ta staza – 1M. Kad ideš na utrku, prolaziš stazu, trčiš gore, dole, gore, dole i tako 53 kilometra..“ objašnjavam.
„Uh, to je fakat teško…“ A teško je, nego šta…brutalno! Zamislite samo koliko se puta trkač mora penjat i spuštat. Pa ta utrka za mnoge može trajat i po 10-11 sati!
„Pa ko bi se htio tako ubijat…?“ komentira sin “Da, fakat, to je doslovno ubijanje!” dodaju tamne naočale.
Ohooj, polako pametnjakovići, ne brzajte sa zaključcima! Smisao utrke 1M nije u tome da se trkači iscrpe do smrti. To bi bilo previše jednostavno! Cijela poanta jest u tome da se trkači ne ubiju doslovno nego da se tek brutalno i natenane izbiju! Doduše, to izbijanje je vrlo slično ubijanju, ali opet…
To nikako ne može bit ista stvar…!

