Ovo je isprika Samoborskom gorju kojeg sam na sam Dan državnosti nazvala „ogavnom putešestvijom od 30 km“. To je glupost izrečena u afektu kojem je kumovao umor. U stvarnosti, Samoborsko gorje je predivno mjesto bogato šumom i lijepim vrhovima. Da uvreda bude još gora, taj je lijepi kraj bio ugodan domaćin blagdansko – terapeutskoj sesiji ZTŠ-a.
Ovo je isprika i dragim kolegama trkačima koje sam tom prilikom neosnovano nazvala uskraćenima. Samo zato što smo 6 sati rovali po blatu Samoborskog gorja, ne znači da smo seksualno uskraćeni…
Ovo je također i isprika mojim kvadricepsima. Njih sam, zbog privrženosti trkačkoj zajednici i blagdanskog ugođaja, nesmotreno izložila naglom i pretjeranom naporu. Realno, ubila sam Boga u njima i ugasila im volju za životom.
Da skratim, u cijeloj sam se toj epizodi na Samoborskom gorju ponjela osrednje. I zato mislim da je isprika u redu i da obavezno trebam ponovit taj izlet. Ovaj put na mišiće leđa trebam naprtit ruksak, pozvat nekog od uskraćenih kolega i počet vježbat tegljenje. Nova sezona Highlander BiH je pred vratima! Trebam lijepo hodat šumom do Oštrca (752m) , Japetića (879m) , Stražnika (708m)…
Ma, bit će to milina!
volimbrdo.blog 
E jesi munjena… LOL
Sviđa mi seSviđa mi se