„Maki, mogla bi danas odraditi prvo ljetno trčanje.“ Znam ko šalje poruku. „Kako da ne” poželim odgovorit “evo sad ću ja! Samo da stavim gin&tonic u led i da izbacim obitelj pauka iz tenisica…“
Kakav lik, taj Domagoj iz Zagrebačke treking škole!
Pazi, usred ljeta iz čistog mira on šalje ovakve poruke. A zna li on da po ovoj vrućini trče samo ljudi koji nemaju apsolutno nikakav društveno – seksualni život? Zna li da ja, konkretno, nisam trčala od Maksimira i Sljemena, zapravo od zadnjeg zajedničkog treninga…?
To pitanje je čisto retoričke prirode! Naravno da Domić zna da nisam trčala cijelo ljeto. To znaju i on i Kiki i svi ostali treneri i u ZTŠ-u. Pa nije Zagrebačka treking škola bez razloga najbolje skrivana tajna u Zagrebu!
Oni o svima sve znaju, a o njima tek odabrani.
Par sati nakon poruke, izbacujem paukovu obitelj iz tenisica i trčim po Murteru. Naravno da nakon trčanja poprimam debilno sretan izraz lica i zahvaljujem univerzumu što sam dio disfunkcionalne ekipe ZTŠ-ovaca. Jer osim što, zahvaljujući njima, imam savršeno tijelo i mladolik izgled, moj život obiluje ćaknutim prijateljstvima.
Baš mi je jedna cura nedavno rekla:„ Ja ne kužim, šta vi točno radite, u tom ZTŠ-u…“ A vidi, draga, ne znam ti ja to objasnit, baš točno i precizno. I ja sam još uvijek u nižim razredima…
Al nema frke! Čim skužim u čemu je stvar kod ZTŠ-a, obavezno javim…ili možeš saznat sama, kliktat na linkove, upisivat se…sve ti je tu, a ti kako želiš!
volimbrdo.blog 