„Izgledate dosta loše“ kažem ZTŠ ekipi dan po povratku u Zagreb. Znam da se tako i osjećaju, jer njihov govor tijela daje mi do znanja da sam previše glasna. Čini se da bi jako htjeli sve ljude i cijeli svijet značajno utišat…Umorni su oni za buđenje, za vožnju do Zagreba, za razgovore.

Spominju tek sitne sate jutra kad su se srušili u krevet, nakon odrađene utrke na Papuku.

I još važnije, tuluma nakon nje…

A za razliku od njih, ja sam štreberski odradila utrku i vratila se doma. Zapravo, glupo je reć „odradila“ kad je, barem što se mene tiče, cijeli taj dan bio suprotan bilo kakvom radu. Lagana i prozračna atmosfera na putu do DVD-a u gradiću Velika, poznata i draga ekipa, trčanje po blagonaklonom Papuku, susret s planinskim drugarom Zvonetom i čevapi usred šume.

I za kraj utrke – vatrogasna dvorana! Još ekipe, još hrane i još pive! Ma, milina.  

A u vezi mog trčanja, najjednostavnije mi je citirat Mihu: „Nemaš se baš čime pohvalit…” Aha, da. Pa je… U stvari, kako se uzme! Sigurno se nemam pohvalit vremenom u kojem sam završila utrku – točno sam tamo gdje spadam sa svojim manjkavim treniranjem i orjentacijskom nedorečenošću. Jer na Papuku mi je opet uspjelo fulat očito i dodat si još pokoji kilometar…

A opet, imam se pohvalit povratkom trkačkog veselja i bezbolnim lijevim koljenom.

Ha, nije ni to malo!

Ipak, u budućnosti želim bit bolja. Malo više kao cura kojoj ovdje mogu čestitat! Za nju se odavno zna da je dobra u orijentaciji, a nakon Papuka, jasno je da je dobra i u trčanju.

Bravo Suzi, ti se imaš čime pohvalit!

Papuk trekanje je super – i utrka i ljudi oko nje.

Kopka me samo da mi je Zvone namjerno prešutio da fotografira Dinko Bažulić. Jer sumnjive su mi te njegove raširene ruke, to njegovo veselje usred staze – i to baš ispred njegovog objektiva! Sto posto je znao da ovaj vreba, al mi nije htio reć. Nije htio da ostanem s Dinkom i da ga promatram kako radi. Možda bi onda skužila kako staviti ljepotu fotografije u svoj fotić…?

A ovako, zahvaljujući Zvonetu, ništa od toga! Morat ću sve naučit sama…

I trčat i fotografirat!

Fotke: Dinko Bažulić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s