Umjesto liste novogodišnjih odluka, ovaj put sam donijela samo jednu – da ću se u Novoj 2023. više družit s prijateljima iz ne-trkačkog miljea. Za početak, doći ću im na novogodišnji tulum i neću izmišljat razloge zašto bih radije ostala doma.„Ma dolazim, sigurno! Računajte na mene“ obećala sam razdragano. Međutim, dizanje guzice iz fotelje, umivanje i oblačenje išlo je malo sporije.

A di ću van, na to divljaštvo i petarde? Kod mene je tako fina, penzionerska atmosfera…!

Ma daj, Maki! Nemreš tak.Trebaš bit zahvalna kaj te normalni ljudi uopće bilo gdje pozivaju, budi zahvalna kaj im nisu skroz dopizdile priče koje im namećeš! Ajde sad, idi na taj tulum, druži se i pitaj druge ljude kaj ima kod njih novoga…

Ohrabrena takvim stavom, odem ja na novogodišnji tulum.

Niti dva sata kasnije, uhvatim sebe kako vičem na uho jednom frendu, nesretniku koji je nehotice pitao za Blatersu. Nakon toga je, naravno, skupa sa svim ostalim normalnim prijateljima, bio prisiljen slušat moje prepričavanje noći u kojoj sam fulala sve i sama zajahala blato.

„A si naletila gore na divlje svinje?“

„Daaa. Na cijelo krdo divljih svinja i dva jelena!“

Mala laž ne škodi. Pogotovo ako će dulje zadržat pažnju na priči…! Kasnije mogu ubacit još medvjeda i vuka…

Mislim, svjesna sam da je sve to čisto preseravanje s moje strane. Jer prava je istina da je noćna brijačina po Medvednici bila prilično glup i nezanimljiv potez. Glup s obzirom da sam početnik koji Medvednicu poznaje tek nekoliko godina, a to je stvarno premalo. Možda nije premalo za obično trekanje, al sigurno jest za otić na utrku kao što je Blatersa – solo i bez pripreme.

„Ma gledaj, nije ta tvoja avantura uopće bila glupa!“ kaže mi Zrile dok istražujemo za Mrak kombu. „Ti si mentalni test položila. Sad znaš da to možeš!“ Pa dobro, to je istina. U svakom slučaju, sad tu avanuturu  mogu ostavit iza sebe i posvetit se drugim mentalnim testovima i popratnim tulumima – na Brdu.

Na primjer, Mrak kombinacija! Neka mi oproste svi normalni, al ja ovaj tekst moram što prije završit. Najluđa igra broji već 3. kolo, a ja još nisam gore digla šator. A to obavezno trebam napravit!

Jer stvarno mi se nakon svakog kola ne da ić doma.

U tu penziju!

Fotke: Žana (MK 2.kolo i rođendanska cugica nakon)

Jedna misao o “Tulum naš svagdašnji

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s