Tjedan je školskih praznika i sva moja djeca su doma. Među kućnim zvukovima čujem stariju kćer kako nešto traži po kuhinji.„Šta radiš?“ pitam. „Ništa, učim.“ kaže ona. Pogled joj čeznutljivo luta po policama. Onda se polako zaustavi i zumira košaricu sa slatkišima.
„Jel ima…?“
„Nema“ velim „ali mogu se zaletit do dućana!“
„Kaj fakat? Otišla bi mi po čokoladu?“
„Da. A ti za to vrijeme pogledaj fotke sa Zlarina…!“
„Ajde, može…“ pristaje zbog čokolade.
Otvorim stranicu Otočne lige i fotografije s nedavne utrke Zlarin trail. Dok u hodniku oblačim tenisice, čujem njeno užurbano klik klik klik. A majku mu, kako brzo pregledava fotke…!
Putem do kioska mislim o tome kako je sve počelo. To s fotkanjem! Kod mene je čudno da sam se toga primila, jer me fotografiranje nikad nije jako zanimalo. Tek kad sam si zeznula koljeno na Medvednici, sjetila sam se da imam fotić – dovoljno dobar da se okušam u fotkanju trkača…
I to mi se činilo idealno. Fotkat ću ljude dok mi ne prođe koljeno!
Koljeno je u međuvremenu prošlo, a ja sam postala fotografski šegrt. Nešto kao “mala od fotografije”. I mogu reć da mi se sviđa to naukovanje, premda nije uopće jednostavno! Svaki novi zadatak daje mi do znanja da ne znam i da imam puno za učit…
Osjetljiva na kritiku, s tremom otključavam ulazna vrata. Pružam kćeri čokoladu i čekam.„Okej su ti fotke. Ovaj put si ih dobro formatirala…“ Govori ona dok guli omotnicu. Da, to sam naučila! „A kaj ti je ovo rozo na fotkama?“ A to? To tek trebam naučit!
„Koja ti je najbolja?“ pitam kćer „Paaa, ima ih više! Ček, da nađem“ Nakon nekoliko klikova, ozareno okrene ekran prema meni. Pokazuje mi fotku na kojoj smo Andrija i ja u vatrogasnom domu na Zlarinu. Fotka by Milan Balaban. Sljedeća koja joj je super je ona gdje sam ja solo s varivom od sipe u ruci. I druge najbolje fotke su joj Milanove fotke trkača i djece…
Ona se opet vrati na fotku iz vatrogasnog doma…“Pa kako je on to uspio? Vi ste osvjetljeni, a sve drugo je u sjeni…jel kužiš ti to?“
Kužim! Ali ja stvarno ne znam kako to pravi fotografi rade. Kad to budem znala, neću više nosit naziv šegrt i “mala od fotografije”. Onda ću se nazvat “meštar” ili tako nešto…!
A do tada… imam ja još puno variva od sipe za pojest!
volimbrdo.blog 