„Izgledate dosta loše“ kažem ZTŠ ekipi dan po povratku u Zagreb. Znam da se tako i osjećaju, jer njihov govor tijela daje mi do znanja da sam previše glasna. Čini se da bi jako htjeli sve ljude i cijeli svijet značajno utišat…Umorni su oni za buđenje, za vožnju do Zagreba, za razgovore. Spominju tek sitne…
Opširnije
Nemam ništa protiv nogometa. Dapače, volim pratit nogometna događanja. Pogotovo kad su mi zadovoljeni osnovni uvjeti za razumijevanje tog sporta. Kad imam hladnu pivu na toploj murterskoj terasi i društvo koje se na prijenos utakmice obazire tek kad padne gol! „Ova zimska varijanta mi je bez veze“ kažem sinu. “Šta, svjetsko prvenstvo?” Pa da „A…
Opširnije
Nikad nisam trčala DUT. Doduše, imala sam nekad slabašnu ideju o tome da trčim stazu od 56km, ali nisam baš nešto trenirala. A kako da treniram trčanje po kamenu kad ga u Zagrebu nema? Mislim, ima ga al na Kamenitim vratima! „Gle, Maki “objasnio mi je tada Miho „DUT bu ti R.I.P.“ I tako sam…
Opširnije
Ja sam od one ekipe koja na poruku „Srijeda JGL?“ spremno odgovara: „Daaa! Ovu srijedu JGL – OBAVEZNO!“ I onda, 5 minuta nakon toga, marljivo počne tražit razloge da ne ode. „Ustat u 4 ujutro? Pa od frke da ne propustim alarm nit ne spavam pola noći, ja taman zaspem oko 2! I šta, kad…
Opširnije
Gledam fotku koju je mobitelom fotkao netko nepoznat. Na fotki je sunčana plaža, na plaži cura u košulji, na nosu joj cvike a do nogu nešto plastično i ljubičasto. Nešto nalik uskom, ušiljenom brodiću. Negdje ispod tog brodića proviruje narančasto veslo, dok preostali dio fotografije prekriva ručnik s likovima iz crtića. Po ručniku je očito…
Opširnije
„Maki, mogla bi danas odraditi prvo ljetno trčanje.“ Znam ko šalje poruku. „Kako da ne” poželim odgovorit “evo sad ću ja! Samo da stavim gin&tonic u led i da izbacim obitelj pauka iz tenisica…“ Kakav lik, taj Domagoj iz Zagrebačke treking škole! Pazi, usred ljeta iz čistog mira on šalje ovakve poruke. A zna li…
Opširnije
„Di ćeš, ne idi tu..!“ iza mojih leđa odzvanja upozorenje. Kog se vraga ovaj dere? Ignoriram galamu i golih nogu nastavljam prodor kroz trnje. „Maki, ti si opet dehidrirala…!“ smije se čovo zamotan kao beduin. Odakle ga ono poznajem? „Naravno da sam dehidrirala“ mislim u sebi „nemoguće je nadoknadit tekućinu koja iz mene istječe nenormalnom…
Opširnije
„Ajmo kozlići, još malo“ vikne Zvone dok po stoti put u zadnjih 5 dana provjerava gpx. Još malo za Marina i mene znači barem sat i pol tabananja do cilja. Nakon božanskih vrhova Čvrsnice i Vrana, ravan i užaren asfalt znači sporo umiranje. Ali, ja vjerujem našem pastiru. Znam da prati svaki milimetar staze Highlander…
Opširnije
Gledam u stup s markacijom oboren na tlo. Na zahrđaloj ploči piše P om na 1 148m. Jedva se vidi i strelica koja pokazuje na hrpu starog otpada. E jebiga, tu je nešto krivo! Kol’ko se ja kužim, strelica bi trebala pokazivat u smijeru planinarske staze koja vodi na vrh planine, a ne u smijeru…
Opširnije
Toplotni udar koji sam doživjela trčeći po Murteru, na čudan je način inicirao pripreme za planinarenje u BiH. Udar nije imao namjeru pomagat, ali nešto u toj mojoj ošamućenosti pokrenulo je pozitivne procese. U Zagreb sam se s otoka vratila kasno. Drugo jutro, kad je budilica zazvonila, uredno sam ustala. No, umjesto u kupaonicu uputila…
Opširnije
volimbrdo.blog 