Ljubičaste livadice

„Di ćeš, ne idi tu..!“ iza mojih leđa odzvanja upozorenje. Kog se vraga ovaj dere? Ignoriram galamu i golih nogu nastavljam prodor kroz trnje. „Maki, ti si opet dehidrirala…!“ smije se čovo zamotan kao beduin. Odakle ga ono poznajem?  „Naravno da sam dehidrirala“ mislim u sebi „nemoguće je nadoknadit tekućinu koja iz mene istječe nenormalnom…

Opširnije

Highlander BiH, 91 km

„Ajmo kozlići, još malo“ vikne Zvone dok po stoti put u zadnjih 5 dana provjerava gpx. Još malo za Marina i mene znači barem sat i pol tabananja do cilja. Nakon božanskih vrhova Čvrsnice i Vrana, ravan i užaren asfalt znači sporo umiranje. Ali, ja vjerujem našem pastiru. Znam da prati svaki milimetar staze Highlander…

Opširnije

Promina 1 148m, kraj Drniša

Gledam u stup s markacijom oboren na tlo. Na zahrđaloj ploči piše P om na  1 148m. Jedva se vidi i strelica koja pokazuje na hrpu starog otpada. E jebiga, tu je nešto krivo! Kol’ko se ja kužim, strelica bi trebala pokazivat u smijeru planinarske staze koja vodi na vrh planine, a ne u smijeru…

Opširnije

Highlander BiH, 2. put

Toplotni udar koji sam doživjela trčeći po Murteru, na čudan je način inicirao pripreme za planinarenje u BiH. Udar nije imao namjeru pomagat, ali nešto u toj mojoj ošamućenosti pokrenulo je pozitivne procese. U Zagreb sam se s otoka vratila kasno. Drugo jutro, kad je budilica zazvonila, uredno sam ustala. No, umjesto u kupaonicu uputila…

Opširnije

Jednog vikenda na Južnom Velebitu…

Kad vidi ovu fotku, većina ljudi će reć: “Vidi, fotošop!“ A nije baš tako. Na ovoj se fotografiji radi o tome da se na planini često događaju čudesne i neočekivane stvari. Nas tri smo to doživjele ponovo i to neki dan: Prošli smo tjedan grozničavo tražile prognozu koja će nam obećat da na Južnom Velebitu…

Opširnije

Dinara / Svilaja

„Maki, jel radiš ti vježbe snage?“ čujem glas koji se probija kroz žamor kafića. „Ne baš!“ Miho me upozori da lijenost nije dobra i da ću plakat ako mi cikne netom oporavljeno koljeno. “I onda ti ideš na Dinaru…” veli on. „Ali Miho, neće sad bit ko onaj prvi put…!“ Jer taj prvi put, prije…

Opširnije

Fantomka

“Da, da…fantomku trebam uzet!” Dok vrtim pedale, virtualna košarica u koju ću stavit “fantomku”, toplu kapu s prorezima za oči, odvraća mi misli od činjenice da je temperatura naglo pala. I da je dan odjednom jako hladan. Na sreću, od moje loše opremljenosti spasit će me blizina doma. Uz teškoće otključavam vrata, tu su samo…

Opširnije

Noć punog miseca

Tu noć svi smo bili kradljivci. Mi smo krale svitlo gospodinu Misecu koji je mjesečarija nebom 363. put ove godine, brojeći po mojim samostalnim otkucajima srca. Pod stjenovitu koprenu Tule, kroz Kraljičina vrata, u sjenovit zagraljaj crne šume. Ka Svecu…punom, blijedom Misecu iza leđa. Zima mu je ukrala rumenilo sa obraza. Svi smo bili kradljivci.…

Opširnije

Zagrli me lipo

I samo tako, prodala sam auto! I jednom u životu imala dovoljno love da samouvjereno ušetam u Guccijev dućan i kupim haljinu za otić na kavu u Monaco. No ja sam, naravno, ušetala u dućan s planinarskom opremom. Po prvi put osjećala sam da mi sve u tom dućanu pripada! Drsko sam prekinula prodavača u…

Opširnije

Šut

Maki mi je rekla: “Piši o Velebitu”, a Velebit stvarno volin, posebno Paklenicu. Ako je glupo reći da gajin osjećaje prima njoj ko prima ljubavnoj partnerici, onda mogu reći da je Paklenica to “misto.” I neću pokušavati objasniti značenje tog “misto” uz nadu da će čitatelj razumiti i da i čitatelj ima to “misto”. Već…

Opširnije