Jutro na dan utrke doručkujem za hotelskim stolom. Okružena sam vremešnim turistima koji se spremaju u obilazak Buzeta, Motovuna, Oprtlja, Grožnjana i Buja. Srknem kavu i pomislim: „I ja ću tako, ali nanoge!“ Do utrke je još 4 sata. Čitam poruke prijatelja koji mi žele sreću. Utrka još nije počela, a ja već pekmez! „Maki,…
Opširnije
Nisam vrsna kuharica, no moja djeca to ne kuže. Svako jelo koje stavim pred njih postaje im omiljeno. “Šta imamo ovaj vikend?” pitaju “Nešto istarsko..” odgovorim. “Možda fuži?” Ne, nisu fuži! Sastojke za ovaj doživljaj pribavljala sam dugo. Ustajala ranom zorom, dok je svježe! Stručak laganog trčanja, pola kile ubrzanja, nekoliko zrelih brda, cijela mjerica…
Opširnije
Vratila se ja doma, na Brdo. I kao malo dijete u dućanu s igračkama, rastrčala se po Sljemenu. Malo na uprić, pa trk dole do livade, pa opet gore na vrhić, pa malo dolje do potoka. Drugo jutro pišem poruku: “Ne mogu danas radit trening. Imam noževe u kvadricepsima, boli me za popizdit.” Zapravo hoću…
Opširnije
“Nisi nam više trenerica, sad je Ivana” kaže mi Dinko. “U redu, ako tako želite.” Razumijem moje tišnjanske prijatelje trkače. Uz Domagoja, oni su ovo ljeto bili izloženi najvećem broju Maki masaža, bitno pojačanih uganućem gležnja. U svemu tome, solidno su se snašli. Bili su dobri prema meni. A šta su za uzvrat dobili? Kritike…
Opširnije
Ljeta sam uvijek provodila u Tisnom. Točnije, u tišnjanskom bircu “Kole”. Ekipica, nas dvadesetak, oko podneva bi se krmeljava od sna, dovukla na omiljenu terasu. Kava jedna, druga. Kad je postalo neizdrživo vruće – skok s rive u more. Ako bi se osjećali hiperaktivno, bacili bi na karte. Kasnije kratko doma na presvlačenje, pa navečer…
Opširnije
“Maki, ja još nisam počela trčat!” veli Ana. Pa ni nemoj, ko te tjera? “Ma ja bi krenula, al svaki put kad odlučim, nešto se zajebe i ne odem. I tako već par godina.” Kužim te skroz, tako i ja krećem kod doktora za sinuse. “E, zovem te da mi kažeš jel ima neka muzika?…
Opširnije
Nakon napornog dana, lijepo je bit sa svojima. A moji su u pizzeriji u Paklenici. Piju kave i vode. Veseli i odmorni, puni su pohvala i zanimanja za utrku:„Super ti je vrijeme, Maki! 26km za 4:27, to je odlično.“ I sve bi bilo normalno, da nije jedne stvari. ZTŠ ekipa sjedi. I to u pamučnim…
Opširnije
Kao svi zaljubljeni i mi smo imali šifre. Na primjer VT znači „volim te.“ Al bude tako u braku, da mnogim lijepim običajima s vremenom odzvoni. Zato ne čudi Tomina zbunjenost mojom porukom: „Ovaj vikend VT. Pakla bejbe.“„ Kaj? Idemo u Paklenicu?“ „Ma ne, ja idem u Paklenicu. Na Velebit Trail. Al s Goranom.“ A…
Opširnije
“Dosta je bilo besmislenog bauljanja!” govorim si dok mi prst klizi po zaslonu mobitela. Stisnem lajk nekom liku kojeg ne poznam i odem na stanje zaliha opreme koju ne namjeravam kupiti. “Koliko dugo misliš otezat s povratkom na trening? Bicikliranje i šetnja pasa se ne računa, to znaš.” Znam. Trebam se pokrenut. Ali ne u…
Opširnije
Stojim na velikom križanju. Zeleno svjetlo upali se na prvom dijelu, zatim i na drugom. Buljeći u mobitel, propustim pola vremena za prijelaz. Trgne me melodija za slijepe pješake. Na drugoj strani križanja me čeka mama. Mahne mi i ja se dam u trk. Sad ćeš vidjet šta je brzina i utreniranost! U velikim staklenim…
Opširnije
volimbrdo.blog 