Blatersa u gojzama

Davne 2019., kad za Maki de facto sve trekersko počinje, utrka Blatersa je već odavno kultna! Kultni su trkači, lokacije, blato, mrak i gubljenja po stazi. Al Maki uopće ne mari za kultne stvari! U jesen te godine upozna ZTŠ i sazna da je Blatersa utrka koja se trči zimi, na Medvednici. Da kreće u…

Opširnije

4 cure i šišmiš

Subota je svanula puna obećanja. Obukla sam robu za Brdo, otišla na parking Mikijeve žičare, odradila pošteni trening, vratila se doma, otuširala, obukla hudicu i produžila na štrukle kod Mihe. Nekoliko sekundi prije sna, pomislila sam: “Kakav dan!” A dan je bio takav da smo s trenerom rasturale po Brdu. U toj sam rasturačini naučila…

Opširnije

Samarske nuspojave

Nakon sočne štrudle u Ravnoj gori, završila sam u groznici. Možda bi sve bilo drugačije da sam po povratku u stan mogla uć u tuš i izvaljat umorne mišiće? Ali, život je za mene imao druge planove. I opet me podsjetio da je sreća u malim stvarima! Kao kad nakon napornog cjelodnevnog penjanja po Samarskim…

Opširnije

Samarske stijene

Mogla bi napisat neki klasičan post o ZTŠ izletu. Na primjer, da ga nazovem Samarske stijene, sjeverna i južna skupina. Da opišem kako smo krenuli, di smo došli, da je dan bio predivan i u dobrom društvu. I da natrpam fotke. Iz Zg smo u Gorski kotar krenuli rano. Peru, Kike i Domića razbuđivala sam…

Opširnije

Rusvaj u nogama

Vratila se ja doma, na Brdo. I kao malo dijete u dućanu s igračkama, rastrčala se po Sljemenu. Malo na uprić, pa trk dole do livade, pa opet gore na vrhić, pa malo dolje do potoka. Drugo jutro pišem poruku: “Ne mogu danas radit trening. Imam noževe u kvadricepsima, boli me za popizdit.” Zapravo hoću…

Opširnije

Od Birtije do Zagrebačke treking škole

U srednjoj školi i na faksu me ništa sportsko nije zanimalo. Godine studiranja, pogotovo one koje  su uslijedile nakon što sam „ušla u svijet odraslih“ bile su prilično nezdrave. Ja sam, naime, jako zavoljela Birtiju. Od sigurne propasti u koju me gurala ta toksična ljubavna veza, spasila su me djeca. I to čak tri puta. Kad…

Opširnije

Miki, Maki, Pero i Badi Bolan ekipa

Drugi je dan Highlandera Blidinje. U kampu na jezeru Crljenak toćamo ubivene noge i čekamo da se tijelo i glava ugase. Ne trebamo dugo čekat. U šatoru, zašuškana u pernatoj jakni i prekrivena vrećom, tonem u san. Blaženstvo mi prekida glasan lavež psa. Beagle imenom Badi čuva logor od zvijeri. Zalaje točno meni iznad glave…

Opširnije

Highlander BiH

U doba odrastanja, priroda mi je bila dosadna. Previše tiha i nezainteresirana za moje probleme. Umjesto u planine, ja sam srljala u odnose. Tad mi se činilo da iz tih odnosa učim o životu. Kasnije sam skužila da smo svi ljudi sjebani na svoj način. I da je priroda savršena. Takve i slične misli prevrtala…

Opširnije

Grand Sljem & Cimer Fraj

„E, koa vešer…zakaj nejdemo tak šešče?“ baljezgam. Rano je jutro, pola 6. Nataša i ja sjedimo na zidu tišnjanskog mosta i gutamo vruć burek iz pekare. Već smo odavno trebale bit doma. „Jooj, sad kad ove moje počnu…“ veli Nataša. „Koe?“ „Pa cure, kad se probude pa krenu: mama, mama“ „Zato ti ja neam djecu…“…

Opširnije

Daktejp

“Čini se da bi trebalo bit više..” zamišljeno će Tomo. Činjenicu da se pogubio u kućnim financijama, iskoristim za fejk priznanje. “Ja sam potrošila. Došla je neka zaostala rata od plina” Fuj! Odurno, Maki. A šta sam mogla kad mi je video praktički naredio da kupim nove trail tene za Blidinje? Valja pobjeć od svega.…

Opširnije