‘Cause it’s some kind of sinTo live your whole lifeOn a “might’ve been” The Killers, Caution Tamo još prije nekoliko godina kada sam iz borbe sa kvazi maratonskim trail dužinama sramežljivo zakoračio u svijet ultra trailova, moja impresija je bila da je 100 km manje-više granica razuma i da bi bilo lijepo jednog dana uz…
Opširnije
“Alo, Andrija di si? Kakvi su ti planovi,´ćeš s menon…Idemo do Istre, pratiti Nenu?” “Aj, daj mi po ure da razmislin…” “Ma razmišljaj do jutra, krenili bi oko 10.” Igran pismo – glava, jer ne mogu sve varijable uzeti u obzir. Na prvu mi kovanica kaže da ostanen doma, ali odlučin igrati do 3. Istra…
Opširnije
Tu noć svi smo bili kradljivci. Mi smo krale svitlo gospodinu Misecu koji je mjesečarija nebom 363. put ove godine, brojeći po mojim samostalnim otkucajima srca. Pod stjenovitu koprenu Tule, kroz Kraljičina vrata, u sjenovit zagraljaj crne šume. Ka Svecu…punom, blijedom Misecu iza leđa. Zima mu je ukrala rumenilo sa obraza. Svi smo bili kradljivci.…
Opširnije
Za uspjeh (iako je definicija toga podložna raspravi za koju sada nije vrijeme) u svakoj “ultraškoj” disciplini mnogi će istaknuti aerobni prag, VO2 max, brzinu oporavka i razno razne stručne pojmove koji su bez daljnjega bitni, no ovo nije još jedan tekst o tome (za takav ni blizu nemam dovoljno znanja). Nisam majka pa nemam…
Opširnije
Maki mi je rekla: “Piši o Velebitu”, a Velebit stvarno volin, posebno Paklenicu. Ako je glupo reći da gajin osjećaje prima njoj ko prima ljubavnoj partnerici, onda mogu reći da je Paklenica to “misto.” I neću pokušavati objasniti značenje tog “misto” uz nadu da će čitatelj razumiti i da i čitatelj ima to “misto”. Već…
Opširnije
Ovaj vikend idemo u masline. Termin za “turnanje” odavno rezerviran al koje zlo i naopako, isti vikend i visokogorska vodi na Kamenjak. Dobro, ipak je to samo 1 dan, a masline (a i gljive mozda?!) ću 5 dana brat. Taman se pomirim s tim a Domać salje kamp Dinara ovaj vikend! Neee! Želim na Dinaru!…
Opširnije
Ariš, koji zapravo i nije ariš već neko drugo stablo, ali ga zovemo ariš zbog kolektivne demencije i lješnjak, koji nije lješnjak nego kesten, prave prekrasan kontrast nebeskoj pozadini bez ijednog plutajućeg oblaka. I odlučin se izuti i osjećati se nekako pušteno, slobodno, bezbrižno…baš kao Ola, nepoznata cura iz ludih i istinitih priča o stereotipima.…
Opširnije
„Sutra radim ajvar!“ kažem Ivi. „Genijalno, dolazim u pomoć“, spremno odgovara. Za doručkom kaže Marin: „Možemo molim te ne raditi ajvar? Bit će kaos u kući cijeli dan“. Već vidim pere ga OKP gadno, od jutra. Odupirem se i odlazim na plac, standardni šoping završavam na štandu s paprikom i patlidžanom. Trpam, i čudim se…
Opširnije
Zadnji je dan rujna kojim se, na sam spomen zadnjeg dana prvog jesenskog miseca, probude neke emocije, maglovita sjećanja nedefiniranih iskustava, obojanih u srcu drage tonove. I baš neki dan, igrom slučaja, uleti mi u playlistu stvar zagrebačkog banda i zariže se u glazbene pore mog mozga kroz mnoga prislušavanja, a stihovi kažu ovako nekako……
Opširnije
Volim ovakvu priliku da nešto kažem, napišem ili iznesem neku svoju spoznaju stečenu dugim promišljanjem … Ovaj put bi nešto rekla o Kupincu, životu na selu, osami, izoliranosti i bivanju sa prirodom. Život u gradu nosi svoju autentičnost, ljude u blizini, uvijek netko svrati i spontani susret je tu. Odlazak na selo (40 minuta od…
Opširnije
volimbrdo.blog 