Ovaj vikend idemo u masline. Termin za “turnanje” odavno rezerviran al koje zlo i naopako, isti vikend i visokogorska vodi na Kamenjak. Dobro, ipak je to samo 1 dan, a masline (a i gljive mozda?!) ću 5 dana brat. Taman se pomirim s tim a Domać salje kamp Dinara ovaj vikend! Neee! Želim na Dinaru!…
Opširnije
Glad za dobrom pričom potječe od babe. A ona sirota, jedva da je znala čitat! Knjigu bi na početku čitala kako treba, a kad bi se umorila, jednostavno bi izmislila ostatak! Bez obzira na gunđanja, nije dala da se petljam: „A kako znaš da ne ide tako? Jel čitaš ti ili ja?“ Baba nije…
Opširnije
Ariš, koji zapravo i nije ariš već neko drugo stablo, ali ga zovemo ariš zbog kolektivne demencije i lješnjak, koji nije lješnjak nego kesten, prave prekrasan kontrast nebeskoj pozadini bez ijednog plutajućeg oblaka. I odlučin se izuti i osjećati se nekako pušteno, slobodno, bezbrižno…baš kao Ola, nepoznata cura iz ludih i istinitih priča o stereotipima.…
Opširnije
Zahvalila sam se uredniku i bura se stišala. A nije to ni bila neka specijalna bura. Kod mene je to bio umjereno jak vjetar, dovoljan da me odvrati od isplovljavanja na nepoznata mora. Moj muž je rekao da on nije spreman. Nije odredio na što se točno njegova nespremnost odnosi, al meni na pamet pada…
Opširnije
„Sutra radim ajvar!“ kažem Ivi. „Genijalno, dolazim u pomoć“, spremno odgovara. Za doručkom kaže Marin: „Možemo molim te ne raditi ajvar? Bit će kaos u kući cijeli dan“. Već vidim pere ga OKP gadno, od jutra. Odupirem se i odlazim na plac, standardni šoping završavam na štandu s paprikom i patlidžanom. Trpam, i čudim se…
Opširnije
Zadnji je dan rujna kojim se, na sam spomen zadnjeg dana prvog jesenskog miseca, probude neke emocije, maglovita sjećanja nedefiniranih iskustava, obojanih u srcu drage tonove. I baš neki dan, igrom slučaja, uleti mi u playlistu stvar zagrebačkog banda i zariže se u glazbene pore mog mozga kroz mnoga prislušavanja, a stihovi kažu ovako nekako……
Opširnije
Nedavno mi se ukazala prilika da pišem. Nakon godina uronjenosti u slojevite teme odnosa, učinilo mi se da sam za to spremna. „Ma di ćeš pisat o tim stvarima, ne budi luda…ljudi su konzerve, pa vidiš di živimo?!“ „Nisi feministica, nisi poznata…a broj klikova se itekako računa…!“ “Samo je nebo granica!” A mojoj je odluci…
Opširnije
„Propustio sam bus…!“ nervozno javlja sin. Pa kako? „Ma, nije sad bitno. Odvezi me u školu!“ A kud baš danas…jel stignem bar oprat zube? U 8,30 imam sastanak u gradu. „Nisi dobila mail, u vezi busa?“ pita me u autu. Ne! Al možda je to bio onaj s puno teksta koji nisam pročitala do kraja.…
Opširnije
„Iva, jeste za kavu?“ pita me urednik. Kao u filmu, on sjedi za stolom ispred velike ostakljene stijene.„Tražim nekog za intimu, odnose, veze, seks. Treba pisat proživljeno i u glavu!“. Pogleda me ravno u oči: “Možete li vi to?” „Ovaj…da. Mogu!“ odgovorim. Fotelja u kojoj sjedim je udobna, njen zagrljaj godi. Baš kao i espresso…
Opširnije
Povremeno samu sebe odvedem na kavu. Zadnji put sam tako bila nakon što sam cijelu obitelj s mora ispratila u Zg. Mahala sam im, prešla Tišnjanski most i zabila nos u sladoled. Dok sam ga usput zalijevala espressom, odlučila sam: “Sljedeća 3 dana hoću radit sve što rade mladi.” Jučer ponovno jedna samostalna kava. Dok…
Opširnije
volimbrdo.blog 