60 dana ljeta

“Gotovo je.” Kažem i nastavim piljiti u ruševine osnovne škole nad kojima vise kišni oblaci.“Šta je gotovo?” pita me kćer. “Ljeto.” Odlazim u dječiju sobu i sjedam među stvari koje leže razbacane uokolo. Ne pada mi na pamet pospremati. Prvo moram pisati o 60 dana ljeta. Rezime sretnih trenutaka: suncem okupano druženje ispod vrbe u…

Opširnije

Stari

Moj Stari je otišao prije godinu dana. Kao u nekoj lektirnoj priči, bio je sin siromašnog stolara. Stolar je umro mlad i ostavio za sobom dva dječaka. Na otoku su jedva preživljavali, sve dok se uporni mladac nije dokopao velikog grada. Zorom na posao, pa u menzu, pa u knjižnicu. Kao mladić, Stari je bio…

Opširnije

Igrač

Zagledan u pučinu, moj muž puši. Odjednom kaže: „Meni nešto ne ide u glavu. Zašto ti nikad nisi pokušala svirat neki instrument?“ Začuđeno podignem pogled s ekrana mobitela.„ Ja sam stvarno mislio da ćeš prosvirat.“ Pa i jesam prosvirala. Samo ne na glazbu. Nisam sigurna čemu služe ovakvi razgovori? Nismo li naredali troje djece da…

Opširnije

Fini pijanac

Život se vraća u normalu. Moj otečeni zglob je splasnuo i ja ponovno trčim! Trčim bojažljivo, ali sretno. Ponovno slušam zvuk alarma u 5,30. I dok ustajem iz kreveta, kupim svoju opremu i iskradam se iz kuće, samoj sebi sličim na curu koja želi što prije pobjeć iz neke situacije. U koju se uvalila zbog…

Opširnije

Samo plivaj

Prošlo je 7 dana. Moje uganuće gležnja dogodilo se prilikom silaženja s planine Čvrsnice. Od trenutka kad sam svim ljudima na planeti Zemlji obznanila svoj jad, spoznala sam nekoliko važnih stvari. Prvo: uganuće gležnja često je kao ubod komarca. Doduše, više boli, veća je oteklina i općenito više gnjavi. Ali, činjenica je da se događa…

Opširnije

I Snjeguljica, također

Priznajem, nisam bila spremna. A ko može bit spreman na to da će se slomit kad vidi scenu gdje neka djeca voze bicikle i vrište? Ko može bit spreman na to da se, nakon toga, film u glavi počne vrtit unatrag? I stalno nametat neke davne, slične scene. I to s ljudima kojih više nema.…

Opširnije

Mario

Kao mala, obožavala sam Marija. Naši su očevi bili braća, a njihova majka žena s otoka. Njoj su nas slali svakog ljeta. Na tavanu babine kuće, u prašini i nezamislivoj vrućini, bio je naš svijet. Nakon cjelodnevnih lutanja, u njega smo se uspinjali škripavim drvenim stepenicama. Spavali smo na velikom madracu ispod malenog prozora koji…

Opširnije

Zaljubit ću se sutra

Voljela bi se zaljubit. Evo sad, danas. Voljela bi se zaljubit zato što je to jedini osjećaj koji trenutno može nadjačat tugu. Ne može ju, mislim, posve izbrisat. Al može ju držat na oku. Kad ti je teško kao meni zadnjih par dana, ako si zaljubljen uvijek možeš pomislit na tu osobu i bude ti…

Opširnije

Hešteg

Sunce je visoko. Moj bratić Mario i ja ležimo na zidiću u Staroj kali. Zbog toga što smo djeca, ne žalimo se na vrućinu. Vrućina je tu jer je ljeto i na Krku smo kod babe. Ona se brine za naše jelo i spavanje, a zabavu smišljamo sami. U toj dosadi uživamo.  „E, jel znaš…

Opširnije

100 milja u japankama

Ljeta sam uvijek provodila u Tisnom. Točnije, u tišnjanskom bircu “Kole”. Ekipica, nas dvadesetak, oko podneva bi se krmeljava od sna, dovukla na omiljenu terasu. Kava jedna, druga. Kad je postalo neizdrživo vruće – skok s rive u more. Ako bi se osjećali hiperaktivno, bacili bi na karte. Kasnije kratko doma na presvlačenje, pa navečer…

Opširnije