„Maki, mogla bi danas odraditi prvo ljetno trčanje.“ Znam ko šalje poruku. „Kako da ne” poželim odgovorit “evo sad ću ja! Samo da stavim gin&tonic u led i da izbacim obitelj pauka iz tenisica…“ Kakav lik, taj Domagoj iz Zagrebačke treking škole! Pazi, usred ljeta iz čistog mira on šalje ovakve poruke. A zna li…
Opširnije
„Di ćeš, ne idi tu..!“ iza mojih leđa odzvanja upozorenje. Kog se vraga ovaj dere? Ignoriram galamu i golih nogu nastavljam prodor kroz trnje. „Maki, ti si opet dehidrirala…!“ smije se čovo zamotan kao beduin. Odakle ga ono poznajem? „Naravno da sam dehidrirala“ mislim u sebi „nemoguće je nadoknadit tekućinu koja iz mene istječe nenormalnom…
Opširnije
„Ajmo kozlići, još malo“ vikne Zvone dok po stoti put u zadnjih 5 dana provjerava gpx. Još malo za Marina i mene znači barem sat i pol tabananja do cilja. Nakon božanskih vrhova Čvrsnice i Vrana, ravan i užaren asfalt znači sporo umiranje. Ali, ja vjerujem našem pastiru. Znam da prati svaki milimetar staze Highlander…
Opširnije
Gledam u stup s markacijom oboren na tlo. Na zahrđaloj ploči piše P om na 1 148m. Jedva se vidi i strelica koja pokazuje na hrpu starog otpada. E jebiga, tu je nešto krivo! Kol’ko se ja kužim, strelica bi trebala pokazivat u smijeru planinarske staze koja vodi na vrh planine, a ne u smijeru…
Opširnije
Toplotni udar koji sam doživjela trčeći po Murteru, na čudan je način inicirao pripreme za planinarenje u BiH. Udar nije imao namjeru pomagat, ali nešto u toj mojoj ošamućenosti pokrenulo je pozitivne procese. U Zagreb sam se s otoka vratila kasno. Drugo jutro, kad je budilica zazvonila, uredno sam ustala. No, umjesto u kupaonicu uputila…
Opširnije
Kad bi tišnjanski kafić „kod Pelija“ imao nadzornu kameru, snimka od subote 11.06. dočarala bi aktivnosti na Rudini pred sam start utrke. Znatiželjnici bi na toj bi snimci mogli prepoznat preplanula lica poznatih dalmatinskih trail trkača, raspoloženu Petru KD, pa zatim Andriju u ulozi „metle“ i mene s njima kako pijem espresso. Ta bi snimka…
Opširnije
Ovo je isprika Samoborskom gorju kojeg sam na sam Dan državnosti nazvala „ogavnom putešestvijom od 30 km“. To je glupost izrečena u afektu kojem je kumovao umor. U stvarnosti, Samoborsko gorje je predivno mjesto bogato šumom i lijepim vrhovima. Da uvreda bude još gora, taj je lijepi kraj bio ugodan domaćin blagdansko – terapeutskoj sesiji…
Opširnije
„Stani, da vidim…šta ti je to?“ pita ona. „Koje?“ odvratim ja, samo da malo odgodim neminovno. „Pa, to! Na tvom…dekolteu!“ Mama priđe i kažiprstom u stranu odmakne rub moje košulje. Kad na koži ugleda istetoviranu pticu, pa uz nju još i granu, lice joj se zgrči u grimasu. Ta grimasa predstavlja onu vrstu gađenja koje…
Opširnije
Kad vidi ovu fotku, većina ljudi će reć: “Vidi, fotošop!“ A nije baš tako. Na ovoj se fotografiji radi o tome da se na planini često događaju čudesne i neočekivane stvari. Nas tri smo to doživjele ponovo i to neki dan: Prošli smo tjedan grozničavo tražile prognozu koja će nam obećat da na Južnom Velebitu…
Opširnije
„Maki, jel radiš ti vježbe snage?“ čujem glas koji se probija kroz žamor kafića. „Ne baš!“ Miho me upozori da lijenost nije dobra i da ću plakat ako mi cikne netom oporavljeno koljeno. “I onda ti ideš na Dinaru…” veli on. „Ali Miho, neće sad bit ko onaj prvi put…!“ Jer taj prvi put, prije…
Opširnije
volimbrdo.blog 