Postoje žene koje se ujutro probude i kažu: “Ja bi vozila ednuro utrke”. Motorističke. “Ali dušo, ti ne znaš vozit ni skuter. Nema veze, naučit ću.” Malo po malo, popizde do kraja. Kupuje se motor, obleka, kaciga, nemam pojma šta sve ne. Prodaje se djedovina. Ipak, najgori je dio kad napokon naskoče na te gadove i krenu divljat posvuda. Po livadama, kamenju, blatu, brdu, potoku, makadamu, čemu god. I u tom nisu same, slijedi ih krdo istih takvih nabrijanih frajera.
Jedna takva je Iva. Baš draga cura koju sam upoznala preko pasa. Iva je, isto kao i ja, imala dva psa. Jedan je u međuvremenu prešao u vječna lovišta. Spominjem pse jer sam na na Ivinom profilu navikla gledati umirujuće fotke prirode, životinja, izleta iz egzotičnih zemalja. Veselio me i Ivin širok osmjeh. Često sam si mislila “To je cura koja zna uživati u životu”.
Sve dok jednog dana nisam ugledala uznemirujuće prizore neke osobe u motorističkom odijelu. S kacigom. Osoba stoji pored zlokobne mašine, a uz fotku nešto kao: “Moja nova beba”. Koji je sad ovo klinac? Nedugo zatim, uslijedilo je brdo fotki s obuke, pa s vožnji, pa s enduro utrke. A ta enduro utrka, to neću nit kometirat. Od fotke Ivinih, do crnila natučenih nogu, noćima nisam mogla spavati.
Kaj je s tim motorima? Koji je tu gušt, ništa ne razumijem. Još mogu shvatit da se neko đira po cesti u polu ležećoj varijanti. Kornelija mi je jednom rekla da su mirisi dok tako voziš neopisivi. A tek krajolici.
Al ovo revanje, blato, padanje, razbijanje…ne kužim. Masu sam se puta trudila zadržat smirenost kad su me takvi presreli na Medvednici. Bez ikakvog su mi ustručavanja ispred nosa izrovali stazu, zasmrdili put i pošpricali me blatom. “Jebite se, kreteni.” Htjela sam vikat: “Medvednica nije za motore.”
Neki dan na Ivinom profilu fotka. Proljeće negdje na Zemlji, ona i njena ekipa na motorima obilaze meni nepoznat, prekrasan krajolik. Gledam fotke prirode. Iz kacige proviruju njene nasmijane oči. Tekst: “Savršen dan.”
Bez razmišljanja, prsti mi prilaze tipkovnici. Upisujem komentar: “Super ste, samo tako dalje.”
Degutantno je koliko sam daleko spremna ići za jedan pišljivi lajk.
volimbrdo.blog 