Život se vraća u normalu. Moj otečeni zglob je splasnuo i ja ponovno trčim! Trčim bojažljivo, ali sretno. Ponovno slušam zvuk alarma u 5,30. I dok ustajem iz kreveta, kupim svoju opremu i iskradam se iz kuće, samoj sebi sličim na curu koja želi što prije pobjeć iz neke situacije. U koju se uvalila zbog previše alkohola. Srećom, nije ta situacija. Jer Birtija i ja smo raskrstile.
“Zašto si gruba prema Birtiji, nije ona loša!” kažu mi neki prijatelji. Kao ja sam se cuge i tog društva javno odrekla. Obično odgovorim da nisam naučila stat kad je najbolje. Al boli njih briga, čak mi znaju reć: “Bila si zabavnija.”
A ja točno pamtim prvi put kad mi se svidjela Birtija. Prije dosta godina, u malom baru u Irskoj, Paul me pitao: “Šta ćeš popit?” Ja sam rekla “Kolu”. U tom trenutku muzika je stala i sve su se glave okrenule prema meni. “Ovdje je najbolji Guiness na svijetu, ovdje smiješ samo to pit!”
Iz Irske sam novu naklonost donjela doma, kao suvenir. S vremenom sam uz kavu, počela naručivat pivu ili pelin. Piva je prehrambeni proizvod, pelin dezinficira iznutra. Odjednom se apsolutno sve počelo događat u Birtiji. Borsalino, Polo, Hard Place, Confetti, Krolo, Sax, Pif, Dvorište, Sedmica, Pikaro, Mr.Q… Znam da je kredit za moju polovicu stana više manje pravilno raspoređen na tim lokacijama.
Imala sam nevjerojatnu sreću da sam postala pijanac u vrlo zabavnoj atmosferi i u društvu zanimljivih ljudi. I tako sam, dan po dan, razvila potrebu da preko umornog tijela prebacujem meku dekicu. Brižno satkanu od nekoliko prehrambenih proizvoda i unutarnjih dezinficijensa.
Išlo je tako neko vrijeme, dok nismo počeli pretjerivat. U jednom trenutku, ne znam točno kad, postali smo obični cugeri. Pamtila sam početak večeri, ali ne i kraj. Nakon jedne takve crne rupe, dotakla sam dno i krenula prema površini.
Moja bliska prijateljica u to vrijeme bila je Iva. Neobično trezvena osoba, u životu i u Birtiji. Dobra i fina cura, moja sušta suprotnost. Zahvalna sam joj što je bila uz mene u vrijeme kad su mi jedina konstanta bili mamurluk i jutarnje poruke: “Živa?” i moji odgovori: “Ne baš.”
Danas imam druge ljude i druga sretna mjesta. Rijetko vidim ekipu s kojom sam nekad provodila vrijeme. Al drago mi je vidjeti neke od njih. Nedavno sam susrela jednog prijatelja i pitala ga kako ide s cugom kad je s normalnim ljudima: “Dobro. Popijem dva, tri gemišta i odem doma!” “Pa super!” “E, al doma onda strusim litru vina i par žestica…onako, prije spavanja”. Na taj se dodatak snuždim.
“Ma nemaš brige. Pa znaš da sam ja uvijek bio fini pijanac!” kaže moj bivši kompić i namigne mi.
Nisam mu imala snage reć da mi fino pijančevanje uopće više nije zabavno.
volimbrdo.blog 
Hvala Bogu da nisam jedini party-pooper! 🔝🔝
Sviđa mi seSviđa mi se