„Može“ riječ dopre do mene kroz šum vode. „Može? Kaj stvarno?“ Fizio Tin ugasi vodu i obriše ruke. „Da! Možete probat trčat, lagano i po ravnom…“ Doma se vraćam na bajku. Na suncem obasjanoj zebri, gužvaju se prvašići: „Učiteljice, možemo mi sad ići u zoološki?“ Ma kako ne biste mogli!? Pa danas se sve može! Par…
Opširnije
Jesti zdravo Drastično smanjiti slatko Piti mineralnu Investirati u anti-age kremu (iznad 200kn) Ići kod frizera Uklanjati zubni kamenac Njegovati kožu na petama Ne kupovati hudice, čarape i tajce za trčanje Obući haljinu Raditi vježbe snage …. Eto, tako vam ja već nekoliko godina, uvijek isto. Plan je tu, realizacija izostaje! Zato ove godine nema…
Opširnije
Zbog Hrvoja sam se odvažila zapedalirat, prvi put nakon više od mjesec dana! Zanemarila sam strah i krenula na dogovor. Jer kako ću njemu, globalnom biciklistu, doć u autu? „Imao sam i ja tako povredu koljena i sve je bajk sredio. Vidi sad, koljena tvrda ko kamen…“ Ma riješit će se to, više ne brinem!…
Opširnije
Od ugodnih snova koje sanjam, možda mi je najdraži onaj kad za neki problem mogu pomislit: „To će mi mama riješit!“ Osjećaj miline koji se tad javi, potraje mi dugo nakon buđenja. A dok sam čekala Margitu da se othrva blatu, razmišljala sam o tome kako je curama s djecom najteže samima sebi dat „zeleno…
Opširnije
Ispred srednje škole moje kćeri opet gužva. Gledam ju kako stoji na rubu kolnika i zvjerla uokolo. Trubnem! Ona potrči i zadihano uleti na suvozačko mjesto: “Uopće te nisam skužila!” A vidim. “Dobar je, a?” pitam. “Je, dobar. Al sad smo isti ko svi!” kaže moja kćer. A hoće reć da smo kupnjom novog automobila…
Opširnije
Maki mi je rekla: “Piši o Velebitu”, a Velebit stvarno volin, posebno Paklenicu. Ako je glupo reći da gajin osjećaje prima njoj ko prima ljubavnoj partnerici, onda mogu reći da je Paklenica to “misto.” I neću pokušavati objasniti značenje tog “misto” uz nadu da će čitatelj razumiti i da i čitatelj ima to “misto”. Već…
Opširnije
Neke stvari mogu činit teleportaciju. Ljepota muškog lica na crno-bijeloj fotografiji mene je neplanirano prenijela u neko davno vrijeme, u neko davno prijateljstvo. U snove, danas sasvim nepostojeće. Samo par akorda i evo nas u klubu, zamahujemo glavama. Znojna kosa pada nam preko lica – njena crna, moja plava. “With the lights out, it’s less…
Opširnije
“To se tebe ne tiče“ govorim sebi. „Više ne.“ Ti si svoje smrti s virusom odradila davno, prije svih ovih podjela. A ovih dana ljudi govore čudne stvari. Kao, na primjer, da su neki ljudi sami krivi što umiru ili što su već umrli. Jer to znači da nisu brinuli o sebi. S druge strane,…
Opširnije
Ponekad šaljem poruke bez uvoda. Poruke ogoljene od svega, osim od misli koja me s osobom povezuje! Takve poruke drugoj strani stižu onog trena kad se povezujuća misao pojavi; možda minutu ili dvije nakon. Takva se poruka ničim ne naslanja na prethodni tijek razgovora! A mene baš raduje kad druga strana umije nastaviti dijalog započet…
Opširnije
Za neke ljude jednostavno zapneš. Slično kao kad u prolazu okrzneš dragocjen predmet, spretno ga uhvatiš rukama i, kad opasnost prođe, podužiš dalje. Tek kasnije shvatiš da to usputno okrznuće ima značenje! Jer od tog trenutka, ta osoba za tebe postoji. Postupno i nenamjerno postane najbolja osoba za tvoje strahove i čudne misli, banalnosti i…
Opširnije
volimbrdo.blog 