Davne 2019., kad za Maki de facto sve trekersko počinje, utrka Blatersa je već odavno kultna! Kultni su trkači, lokacije, blato, mrak i gubljenja po stazi. Al Maki uopće ne mari za kultne stvari! U jesen te godine upozna ZTŠ i sazna da je Blatersa utrka koja se trči zimi, na Medvednici. Da kreće u…
Opširnije
Subota je svanula puna obećanja. Obukla sam robu za Brdo, otišla na parking Mikijeve žičare, odradila pošteni trening, vratila se doma, otuširala, obukla hudicu i produžila na štrukle kod Mihe. Nekoliko sekundi prije sna, pomislila sam: “Kakav dan!” A dan je bio takav da smo s trenerom rasturale po Brdu. U toj sam rasturačini naučila…
Opširnije
Nakon sočne štrudle u Ravnoj gori, završila sam u groznici. Možda bi sve bilo drugačije da sam po povratku u stan mogla uć u tuš i izvaljat umorne mišiće? Ali, život je za mene imao druge planove. I opet me podsjetio da je sreća u malim stvarima! Kao kad nakon napornog cjelodnevnog penjanja po Samarskim…
Opširnije
Mogla bi napisat neki klasičan post o ZTŠ izletu. Na primjer, da ga nazovem Samarske stijene, sjeverna i južna skupina. Da opišem kako smo krenuli, di smo došli, da je dan bio predivan i u dobrom društvu. I da natrpam fotke. Iz Zg smo u Gorski kotar krenuli rano. Peru, Kike i Domića razbuđivala sam…
Opširnije
Vratila se ja doma, na Brdo. I kao malo dijete u dućanu s igračkama, rastrčala se po Sljemenu. Malo na uprić, pa trk dole do livade, pa opet gore na vrhić, pa malo dolje do potoka. Drugo jutro pišem poruku: “Ne mogu danas radit trening. Imam noževe u kvadricepsima, boli me za popizdit.” Zapravo hoću…
Opširnije
U srednjoj školi i na faksu me ništa sportsko nije zanimalo. Godine studiranja, pogotovo one koje su uslijedile nakon što sam „ušla u svijet odraslih“ bile su prilično nezdrave. Ja sam, naime, jako zavoljela Birtiju. Od sigurne propasti u koju me gurala ta toksična ljubavna veza, spasila su me djeca. I to čak tri puta. Kad…
Opširnije
Drugi je dan Highlandera Blidinje. U kampu na jezeru Crljenak toćamo ubivene noge i čekamo da se tijelo i glava ugase. Ne trebamo dugo čekat. U šatoru, zašuškana u pernatoj jakni i prekrivena vrećom, tonem u san. Blaženstvo mi prekida glasan lavež psa. Beagle imenom Badi čuva logor od zvijeri. Zalaje točno meni iznad glave…
Opširnije
U doba odrastanja, priroda mi je bila dosadna. Previše tiha i nezainteresirana za moje probleme. Umjesto u planine, ja sam srljala u odnose. Tad mi se činilo da iz tih odnosa učim o životu. Kasnije sam skužila da smo svi ljudi sjebani na svoj način. I da je priroda savršena. Takve i slične misli prevrtala…
Opširnije
„E, koa vešer…zakaj nejdemo tak šešče?“ baljezgam. Rano je jutro, pola 6. Nataša i ja sjedimo na zidu tišnjanskog mosta i gutamo vruć burek iz pekare. Već smo odavno trebale bit doma. „Jooj, sad kad ove moje počnu…“ veli Nataša. „Koe?“ „Pa cure, kad se probude pa krenu: mama, mama“ „Zato ti ja neam djecu…“…
Opširnije
“Čini se da bi trebalo bit više..” zamišljeno će Tomo. Činjenicu da se pogubio u kućnim financijama, iskoristim za fejk priznanje. “Ja sam potrošila. Došla je neka zaostala rata od plina” Fuj! Odurno, Maki. A šta sam mogla kad mi je video praktički naredio da kupim nove trail tene za Blidinje? Valja pobjeć od svega.…
Opširnije
volimbrdo.blog 